Nekada davno, u pogledu Sunca i Mjeseca stopljenih na tvojim usnama, ples na krilima vjetra, precizno isceniran pad tvog pogleda I sama pomisao da si sada duboko ispod tla, življena životom jednog Vjerovanja u Spas sada te progoni Odjednom preglasna buka u tvojim ušima da bi mogla čuti svoje molitve nisi se nadala da ćeš postati robljem okova stvorenih za grešnike Kažnjena si jer si previše vjerovala, a premalo gledala u Stvarnost, i ubija te i čini te nestalnom i previše slabom da se ponovo digneš Krivica na svojim leđima i pretežak teret koji te napokon slama Gledam ju, gledam ju i osvrćem se nitko da pomogne Ljudi s previše lica i premalo dobre volje kleknem pokraj nje i kupim njene suze s poda koje toliko rasipa " mislila sam da mogu letjeti više da vam se mogu smijati " U dobrom ugođaju nema granica varala si se, malena i sada ležiš preda mnom i ja te brišem pokretom ruke