Čašu svoje sudbine napunjenu pelinom više nego medom, iskapao je vjerujući, da više ničim ne može biti iznenađen, da ga ništo novo više ne može zateći.Penjući se strminom svoje golgote, podnio je sva bičevanja, primio na svoj obraz sva pljuvanja, vidio ranama obasuto sve svoje udove, bio dva put raspet na križ čudovišne krvavije nazvane Jugoslavijom.I danas ispašta u sramotnom Hagu dva svoja zločina: što je od najljepše zemlje na planetu, učinio svoju domovinu, i što je sa svojom - zemljom i slobodom sklopio vječni pakt nježne ljubavi i herojske odanosti.