danas nema novog nastavka. stežem remen: -))) a i teško se prisliti očistiti glavu. toliko toga obavih jutros, da niko ne bi reka da sam dalmatinac: -)) mislim, nije puno posla, ali puno vrimena. i vožnja metropolom u jutarnjoj špici me umara. a još više kad ne znam točan put, nego onako nagađam. onda ljudi iza mene trube i psuju mi sve po spisku. a zapravo, uopće to ne zaslužujem. vozim fino, uredno. dobro, možda nekad malo sporije, ali bože moj. no prava drama, ma nije drama ali sviđa mi se taj izraz i obožavam kad ga čujem na teveju, odmah pažljivije pratim, se događala u bolnici. osjetio sam stezanje remena hrvatske nam države na vlastitoj koži. naime, da vas ne zamaram informacijama, uglavnom, braco mi je bio na jednoj rutinskoj operaciji prije godinu dana, a sljedeći tjedan ide seka. za očekivati je da mene neće zaobići, pogotovo što sam ja najveća mimoza u obitelji, bar što se zdravlja tiče. i onda ja onako revnosno, dođem kod svoje tete doktorice i kažem da bi ja to malo iskontrolira. ona se oduševi sa mnom, otkad je znam oduševljava se mnome, jer nisam s dif-a. a pokoji put sam riješio koju zadaću iz fizike za njezinog sina. no, uglavnom, oduševila se jer ja tako mlad, a tako pazim na sebe i brinem se, pa čak i preventivno. i dodjem ja u vinogradsku jutros, i idem vaditi krv. ali kaže meni teta " zašto bi vi vadili krv? di vam je povijest bolesti? " i sad ja njoj kažem obiteljsku anamnezu i da sve to radim, prevencije radi, da vidimo stanje. a ona meni onako mrtvo-hladno " ne može samo naši pacijenti. morate najprije na pregled kod doktora, pa ako on kaže da BAŠ morate vaditi onda može. ". i tako ona mene rezervirala za pregled, ali mislim da neću ići. otići ću kod privatnika izvaditi krv, a za ostalo ću viditi. naime, ponašam se opušteno, jer dosad nemam nikakvih simptoma koje su imali seka i braco. eto toliko. žurim na marendu.