Zatim, najcudnije od svega mi je bilo sto su mi na pamet padale situacije iz daleke proslosti, (neke od pre par godina, a neke jos iz osnovne skole) u kojima sam ja izlazio kao onaj koji gubi.Npr.mnoge rasprave sa prijateljima u kojima nisam uspeo da ih ubedim u ono sto sam hteo, uvrede koje su mi drugi nanosili, neka ponizenja koja sam dozivljavao, neke recenice koji su mi drugi rekli iz kojih sam sad zakljucivao da su me ismevali itd. A iz svega toga sam izvlacio zakljucak da sam bezvredan.