Sem toga nije što si na vrhu često puta usamljen u svojoj samoći, nego što si ti jedan od onih koji bez obzira znali plivati ili ne, skaču u hladnu reku spasiti čoveka od utapanja, a znajući da ćeš se utopiti,,,,,, Kad vidiš, kao na usporenom filmu, nasumice ispaljen metak kako ide ka detetu koje ti ništa ne znači, a ti ipak staješ ispred tog zrna,,,, u tom trenu se sećajući lika tvoje dece koja će ostati u sledećoj sekundi bez oca ili majke,,,,,,,, kad shvatiš da tvoj mali anđelak kod kuće nije samo tvoj, nego je i moj, i kad shvatiš da ništa više nije vredniji od bilo kojeg drugog deteta na ovom svetu,,,,,,, jer i to drugo dete je moglo biti tvoje, kad svoje vlasništvo i svoje ne materijalne vrednosti prestaneš gledati kao da je to sve na ovom svetu, jer i to dete ima majku i ona oseća bol isto kao i ti,,, tu se vrednosti ne uspoređuju.