Dva puta sam svratio na penjalište iznad Brela, u sektor Via Antonia, gdje sam ispenjao i otpenjao Via Antoniu (4 -, 60 m).

Ispenjao sam još tri smjera lijevo od via Antonije ocjene do 4 i visine isto 60 m.

Angažirao sam Dubravka Balaška, s kojim sam očistio i zaspitao današnji drugi cug (u Čujinom vodiču je to prvi cug), i onda u više navrata, a bogami i godina, počistio od OOOOgromnog bršljana prvi cug, zaspitao ga i ispenjao (nazalost bio sam sam pa sam ga prošao na A0), a zatim sam, jednog četvrtka, srušio par tona kamenja iz zadnjeg cuga (bez brige, krša jos uvijek ima) i zaspitao ga.

Penjalo se i jedan danas poprilično zarastao greben iznad najnižih zidina, dužine cca 40 m i težine do 4. Za Divlju po usmenoj predaji stoji da je klinove zabio Ervin Hanzer, a je li ju je on prvi i ispenjao ne bi znao, trebalo bi i njega malo ispitati o njegovim herojskim vremenima.

Divlju je prvi slobodno ispenjao a tko drugi nego Dugi, osigurana je još uvijek samo sa klinovima, što priječi češća ponavljanja, a i ulaz u smjer je sve prije nego spretan, kako za penjača, tako i za onoga koji osigurava.

Tko je smjer ispenjao prvi slobodno, ne zna se, ali je skoro sigurno da je to napravljeno negdje u šezdesetim i sedamdesetim.

Prvih 60 km etape po konfiguraciji je bilo potpuno ravno, no jak vjetar je također učinio zanimljivom, a slijedećih 50 km uslijedio je zahtjevan valovit teren s dva brdska cilja, koja je solidno ispenjao baš Zvonimir Jelinić.

On je poznat po prvom solo usponu na Mount Everest bez dodatnog kisika i po tome što je kao prvi penjač ispenjao svih četrnaest osamtisućaka.

Osim te osmice ispenjao je i jedan smjer ocjene 7 b/7 c.

Prilikom pripreme uspona obraća nam se slovenac koj je ispenjao svih 4 grapa i govori da je pripravniška malo zeznuta jer ima detaljček di nema snijega i malo je zeznuto.

Nisu nedostajale ni priče (legende?) koje su stariji alpinisti prenosili mlađima, poput one o Josefu Čihuli-Pepiku koji je s dva-tri karabinera i isto toliko klinova u stijeni Široke Peči ispenjao jedan od tada najtežih smjerova u Alpama.

POVIJEST PENJANJA Skoro da nema penjača iz starije generacije splitskih alpinista koji nije ispenjao bar jedan prvenstveni smjer u Omišu.

Soliterni vapnenački stupovi i stijene Vele drage idealni su za bavljenje ovom vrstom sporta, što je uvidio i talijanski penjač Emilio Comici koji je davne 1931. godine ispenjao u Veloj dragi prvi smjer.

Ispenjao je, između ostalog, i " Tri problema Alpa ": Sjeverne stijene planina Eiger, Grandess Jurasses i Materhorn.

Kud ide Nevenova varijanta (originalna 7 -) nisam siguran, ali za varijantu od Dugog znam jer sam ga zihrao kad ju je ispenjao i ocijenio 7/8 -.

U Prosincu 1999. god ispenjao sam padinu u nekoliko varijanti, što je godinu - dvije kasnije napravio, a tko drugi nego Orsat

Vidjevši prije natjecanja smjerove proklinjao je postavljača Kiću zbog velikih razmaka između hvatišta ali na kraju je ipak većinu ispenjao iz prve.

Na drugom mjestu, pretplatnik na postolje i čovjek koji ne propušta termine treninga od 1941., Martin Dude ispenjao je 5 T5. Na trećem mjestu, uz podršku svoje drage Petre i sestre Anamarije, se našao Vedran Vukasović sa 2 T6. Ipak su u drugom mjesecu ispitni rokovi pa je morao malo popustiti na treningu.

Alen je izjurio van po pomoć, ispenjao do gore za 45 minuta i u 13,03 pozvao GSS, a prvi članovi su već za sat vremena došli helikopterom na Crnopac.

U ovom dijelu ispenjao sam dva skoka od 28 i 21 m visine.

Tako je 1957. prvi smjer ispenjao baš naš " mosoraš " Boris Kulić, a otad Troglav neprestano mami nove alpiniste u svoje sjeverne stijene, posebice zimi.

I slap je obećavao interesantno penjanje, i naravno ja sam se zapalio (kao i puno puta do sada) i planirao i na kraju, zajedno sa ekipom prijatelja, na Novu godinu 1997. ispenjao prvenstveno ovaj zgodan slap.

Dijagonalu je Neven zaspitao sam, a nakon toga i ispenjao.

Napomene: Smjer sam opremio, u dva dana, ovog proljeća, a ispenjao ga sa Gordanom ove jeseni.

Prvo sam, sa Nikšom, odozdo, opremio i ispenjao 1. dužinu.

Stijenu je otkrio Čuja koji ju je uglavnom i opremio, i ispenjao većinu problema.

Dapače, postao sam tako bahat, da sam slap, drugi put ispenjao nenavezan i ostvario prvi pravi uspon u Cerinskom viru.

Nedavno je u posjeti našeg planinarskog društva bio jedan čovjek koji je ispenjao Aconcaguu a bio je član PD Đakova.

I onda je prošlo ponešto vremena, a meni vrag nije dao mira, pa sam jedne mirne nedjelje, s Domićem, ispenjao još dva prvenstvena smjera u ovim stijenama.

Sunce se napokon pokazalo te je penjanje bilo fakat ok, Deda je bio dežurni zihrač, ali želja je bila prevelika i vratio se na stjenu te ispenjao jedan smjer.