Vijeđe su postajale sve teže i morao sam se truditi da ostanem budan, bar toliko da do kraja ispijem piće i uzverem se do svoje sobe.

U Gundulicevoj sam bila na redu za par dana (koliko je trebalo da ispijem antibiotike)

To hladniji vjetar ispod zamagljenog sunca prožimao i same kosti, te ispijem čašicu, no Jakov svoju ne dotače dok ga nijesam ponukao.

Dao mi je čašu s vinom i rekao neka to ispijem, nakon te natočio mi je još dvije čaše, i to sam morala ispiti na eks.

Ostaje mi da ispijem zadnje kapi nektara i pelina iz napukle čaše života i da se upitam još jednom prije nego se razbije - tko sam ja?

Sad neznam dali da ispijem kavu ili ne?

Sad razumijem zašto je Otac Domovine Ante Starčević pred smrt rekao: " Kad bi mi netko ponudio da ispijem čašu vode i da će tada Hrvati konačno biti slobodni, ja bih odbio znajući da naš narod ne zaslužuje ni takvu žrtvu. "

Jest da moji duševni nepci doživljavaju diskografiju Hladnog piva kao da sam popio pola čaše bevande pa mi netko dolio vode, i ja onda opet ispijem pola i opet mi doliju vode, i tako svaki put, sve dok se vino više ni ne osjeti...

Tog me jutra moja mila Jelica poslala u špeceraj po grah i zelenje sa pedesetačom u džepu kaputa i ovako me milo savjetovala Joža stari raspikuća vrag te odnesel ak mi i ovih poslednjih pedeset kod Veselog Barona spiješ pak mi graha ne doneseš bole ti je doma ni ne dolazit jesi me čul gubiveter stari, i ja sam tako lepo krenul sve po zapovedi kak je red ne, prvo niz stube pa niz vulicu pa kroz park i sve je bilo kak ti treba ne kad odjednom u tom parku iz čista mira napadnu me dva golubeka, dva golubeka kak ti dušica sveta s nebesa razmete ne, sećam se da je jedan imal belu glavu kakti Kosorica a drugi sivu glavu kak ti pravi kriminalac i onda su me svega kak se uzme gospon policajac svega iskakali ne, pogotovo onaj beli kak ti taj velika govanca ima gospon policajac i sve po onom kaputu kaj ga je moja mila Jelica onako lepo uredila ne, i ondak me videvši moju nevolu Štef iz Veselog Barona pozval da mi kaputa opere ne jer kak ću tako pokakan u špeceraj po grah i zelenje to se ne spada kaj ne, ali velim ja njemu ne morem Štef ne morem u Barona moja mila Jelica me bum v grički top ispalil, a on se na to nasmije i veli mi da me moja mila Jelica bum v grički top ispalil ak vidi ukakani kaput i red je da jednu ispijem za put i ja sem se onda zamislil gospon policajac da znate da jesem pa sem si ovak rekel e Joža, Joža ti glavu međ dve sekire mećeš pa si je red da jednu ispiješ za put i srdašce junačko ne, a posle toga se više nič ne sećam gospon policajac jer me glava još nekaj strašno boli sem što se sećam da sem kući došel i da me moja mila Jelica s batinom u ruci na vratima ščekala.

Ulog je na stolu, još da ispijem posljednji gutljaj pića i zelena čoha će da otkrije sve istine o nama.

Ili mi je bolje da odmah ispijem bure pive?

casu kada ispijem do dna. pa je ostavim na kisi. prepustim patnjama. opet ce se netko iz nje napiti. boli moje. netko ce do beskraja suze liti; znam, to bit ces ti, najdraze oko moje. a volim te jos, i jos i jos vise. volim te poput mora i sapata kise. volim te jako, do neizljecivog bola, vise od vala, od srebrnog zala... al ' ti me, molim te nemoj voljeti, mogla bih te raniti, ubiti, zaboljeti; jer ja sam ti djevica, svetica, mucenica, tebi vjestica, a drugome carica... pa ipak, ti si moje modro more, moja dobra luka, ti si mi otkucaj srca, mirna noc i vjecna muka.

I tako ja poslušam savjet, ispijem jednu - dvije peruckajući po kuhinji, a kako je brlja baš dobro grijala i smirivala, ubijem jedno po litre.

Postoje pojedinci koji vole to što radim pa rado s njima ispijem čašicu razgovora.

A kada moj cas dode, kako ce silna biti Moja radost da ispijem pehar muceništva u Njegovo ime

Gospodine, Isuse Kriste, iz ljubavi prema tebi i na slavu tvojega Božanskog veličanstva, primam drage volje iz očinske tvoje ruke ovu svoju bolest, kao kapljice tvojega pregorkoga kaleža, što si ga ispio u vrijeme svoje muke, i s tobom govorim: ako me ne mogu ove kapljice moje bolesti mimoići, nego treba da ih ispijem, neka bude tvoja volja

Odmah sam prozreo svoj pogibeljni položaj: luđak me živa zakopao, davši mi prethodno da ispijem otrov.

Kad umoran dođem sa posla il ' puta i umor me svlada a ne mogu spat ja sjetim se odmah onog što volim i ispijem Pipi od vrha do dna

Ja onako sjedim, ispijem gutljaj pive i predložim da se zaputimo negdje.

I onda mirno možeš reći: Samo dok ispijem ovu bocu.

I popustim pod pritiskom jer sam primijetila da me nakon njegove rečenice svi nekako blago pogleduju ispod oka vjerujem da se nisu podsmjehivali, ali ja sam to tako interpretirala, i ispijem prvi gutljaj širom otvorim oči Mmmmmm, pa ovo je zaista fino.

dan zapocmem rano ujutro, sa suncem, na obali jezera na kojem zu vrbe zazelanile i njisu se na jutarnjem suncevom vjetru... to znaci da ustajem oko sest, kada ne zaglibim vani navecer... tamo se spremaju zaplesati i zavikati svi oni starci dok prolazim kroz njih jos obucena u san... iako me vec dugo vremena gledaju svaki, ok, skoro svaki dan uz rijetke iznimke jos uvijek nalaze na meni razne zanimljivosti te sa vec izuzetno budnim pogledom uvijek iznova usmjeravaju strelice prema meni, nekada te strelice uzimaju nekada daju, ovisno u kakvom sam snu... i iako su to isti ljudi na istim mjestima, ja sam razlicita kada prolazim, valjda ovismo o njihovom snu... za njih sam lao wai, gui zi, stranac, vrag, djavo, necastivi, visoka, debela, cudna... dodjem onda nakon desetominutne setnje do mjesta na kojem stari Xue, ucitelj, cini mi se vec stoljecima radi formu 88, svako jutro sa suncem... kasnim, uglavnom, rijetko dojem na pocetak, ubacim se medju njih troje cetvero... kako kad, nekad i kojaleti doleti prije pa onda i medju pet, ali nikada vise od sest... zavrtim se u ostatku forme s njima, precesto se izgubim, ne vise u pokretu ali u glavi... svjesno, svjesno, vrati se... onda se vracam unutra, zarolam opet... pa mi se onda desi da zaveslam... pa mi se onda dogodi da imam osjecaj da to radim prvi put u zivotu... vrati se... pazi na desno koljeno... ne ostaj u nogama, spusti dva metra u zemlju... pogledam xuea... e onda tek vise nista ne osjecam, najradije bi stala i samo ga gledala... kako stari vozi, sto bi se reklo mislju, djelom i duhom... na kraju opet sam u nekom drugom snu, ali tijelo se jos bori za spavanje i pokusava popiti sunce i tesko mu je prihvatiti te tokove energije, malo su ispresjecani jos uvijek... nakon 88 lagana lekcija... ne previse onako usput... zadnji mjesec radimo guranje dlanova... a kad me tek to zavrti, uh, razmisljam samo o, u, na tom principu, pusti, pusti, neka tece, ne drzi, ne guraj, ne napustaj, gdje jedno staje drugo pocinje... samo pusti... i tako se onda malo istrzam u rano jutro, pa se potom vratim u sobu, napravim kavu i popijem je na krovu uz jednu cigaru... gledam krovove grada, tj, vrhove velikih staklenih zgrada na istoku i platane, koje su isto vec jako zelene, a zazelenile su neprimjetno, na zapadu, prema obali zapadnog jezera... ispijem tu kavu, vrtim po glavi malo znakova, kao pripremam se za sat... obavim fizioloske potrebe... vratim se u sobu i spremim knjige u torbu, napunim termosicu zelenog caja, nekad cak i doruckujem... na izlazu iz sobe domar koji uvijek sjedi na ulazu na treci kat upita, tj pozdravi, jer ovdje je navada umjesto pozdrava postaviti pitanje, kao npr. jes ' jeo/la? ili di ' ces? e tako on mene pita ides na nastavu?, al to su na kineskom dvije rijeci i ona upitna-ma: shang ke ma?... odgovorim shang ke, pa prodjem pored njegovog stola, pa potom kroz lebdeci tunel koji spaja moju zgradu sa drugom u kojoj je ucionica... u tunelu, ma nije tunel kada je na trecem katu, to je lebdeci prohodnik, e pa u prohodniku, mogu osjetiti vanjsku temperaturu i ocjenik kako ce bit u ucionici... zato se nekada od tamo vratim u sobu po neku majicu... uvjek imam problema sa kljucem, jer je isti zapravo cip kartica pa se pitam jesam li ga uzela ili ne... prodjem prohodnik, hodnik, stepenice, popnem se kat vise, cetvrti, hodnik sa staklenom stijenom koja gleda na glavni tako rec trg u sredistu akademije... opet se pitam zasto ta atrhitektonska dekoracija u sredistu oko kruga izgleda tako agresivno... udjem u ucionicu, kazem uciteljici dobro jutro na kineskom i nasmijemo se jedna drugoj kad nije juzina... sjedam za svoje mjesto u toj osobnim separiranim mjestima i monitorima i radijom i slusalicama opremljenoj ucionici... osjecam se izolirano na takvom mjestu, a opet sudjelujem u grupi... unutra je uglavnom nas sest... nikad vise od devet... sat i po nove lekcije, pa pauza od dvadeset minuta, u pauzi odem po jabuku, pa onda jos sat i po... pisem zakove koji su u stalnoj upotrebi vec u rukopisu, al nije da bas pricam puno... nastava gotova, xia ke, se kaze... natrag dolazi stalno krucijalno pitanje... a sta jesti... vrijeme je nudli 2 u kineskoga naroda, a ja se svaki dan pitam kako izbjeci sve sto je na tom kikiriki ulju... nastavak slijedi sada idem lec ovo ponoviti i sutra...

Tutnem mu novac i ispijem limunadu na eks.

Prihvatim čašu i ispijem je na dušak da ga ovlažim.

pisswoman@ Dođi ti u Zagoru paš vidit šta je Sex kad bukaru crnog vina ja ispijem na ex....

Svoje bundeve pomno smo izabirali i jedva uspijeli nabaviti po enormnim cijenama, paukova mreža nadvila se kroz moj hodnik a razigrani klinci istovremeno izbezumljeni i očarani mojim spajderima i šišmišima, grcikali su sve ono što je bilo postavljeno na banketni stolić.Euforiji je pridonijela i masa malenih tikvica-lampica koje su dale posebnu jezu kosturima na vratima.Finale su pripremljeni i dorađeni kostimi od lanjskih maškara.Male vještice i Harry Poterri oduševljeni zabavom dali su mi po ure vrimena da u miru i pod svojom maskom ispijem već gotovo hladnu kavu...

Da ti bar Zorom osvanem k ' o Muž Da ti prelazim po Usnama Sočno k ' o Ruž Slatko k ' o Kolač Il ' k ' o što Puž Golać Na Jagodi, kad mu godi Poput Tučenog Šlaga Da ti ostavljam Srebrnog Traga Da nas uzjaše Snaga Zanosna, Jaka i Blaga Pa da ti pokažem i svačim dokažem Kol ' ko si mi uistinu draga Uz Usne da ti se pripijem Poput Školjke i da ih ispijem I, ako to još činiti smijem Da dozovem sve Ljubavne Bogove Jer ovaj Puž vreli samo želi Da ti pušta svoje Rogove I šapuće " Volim te " Nježno, na Slogove

Nakon nesigurnosti salvadorskih ulica Lencois nudi opuštenu večernju šetnju i mami me da ispijem kakvo lokalno piće na visokim rubnjacima.

Natočim si još jednu čašu rakije, ispijem koju kap i nastavim tako dalje za stolom...

Ja ne znam svoj mrak i tko me u njeg uputi,/Ne znam svoj kraj i zašto me zvao početak./Zar samo da taknem vrelinu hladnog, boju oblika i drhtaj krvi,/Dio sebe razlomim u ponoć pa rosom ispijem s mrvicama milosti?/Ja ne znam... (Ne znam)