Ispovijestima (Les Confessions, 1782 89) začeo je modernu autobiografiju; pritom u analizi najskrivenijih osjećaja prošlost konstruira romaneskno ukazujući na varljivost sjećanja i sklonost fantaziji, dok su Sanjarije samotnog šetača (Les Rêveries du promeneur solitaire, 1782) i Dijalozi ili Rousseau sudac Jean Jacquesa (Dialogues ou Rousseau juge de Jean Jacques, 1789) primjeri bujne pjesničke proze u kojoj je pisanje o sebi čin pročišćenja.