Bokić ljudeki... nije mi se prije dalo pisati postek... a i nisam imala inspiraciju... nije da sad imam neku, al ono... uglavnom... kao što svi znate (barem mislim da znate) jučer je bio 1. maj... i svi smo (većinom svi) bili na dravi... pa tak i ja... oko 1 došla je Jeya i društvo s druge (znate ko...) po mene... i tako smo mi krenuli na dravu... dečkima je glavni cilj bil grah, dok smo Jeya i ja htele videti što više poznatih... bilo je svačega... od čudnih oblekica... grdih frizura i zbunjenih ljudi, pa sve do treskača i konjeka... dečki su se stali u red za grah, a Jeya i ja smo obilazile i gledale di bumo koga vidle... onak " slučajno ", ne... i tak smo se mi smucali po dravi negde do pol 4... onda je mene stara zvala da ak posle mislim iti još nekam da moram doma, a pošto sam ja posle namjeravala iti još nekam krenula sam prema doma.... došli smo svi do igrališta tam kod lončara, a Jeya i ja smo produžile prema doma... stale smo kod " Vanjinih slastica "... tam je najbolji sladoled u gradu... no i moja seky me častila... kupila mi je sladač jeee (hoće me zdebljati) i tak sam ja došla doma... mama i klara su bile baš na izlasku... sad su one krenule na dravu... mojoj je staroj u jutro bila neka nebulozna ideja na pameti... nekaj da bi ja vodila klaru sa sobom na dravu... no je i još da idem s njom na sve te gluposti... ringešpile i kaj ti ja znam... no fala bogu pozabila je na to do popodneva... došla sam doma (morala sam posaugati sobu...) jer klara je navodno pospremila celu sobu... a dok sam ja otišla od doma sve je bilo pospremljeno... tak da fakat ne znam kaj je to ona " pospremila "... ajde posaugala sam, kaj sad... 15 min sim il tam... i onda sam u 5 išla do josipa (sick)... krenuli smo na dravu... srela sam usput svog prijatelja petrića, pa je i on išel s nama... moj mali svenchy je bil kod bake... pisal je lektiru, pa... no kad je išel doma od bake, dokuril je s biciklom do nas... tam smo malo bili skupa... onda mu je josip zel bic, pa su on i petrić pobegli s biciklima, kao da bumo sami... tam pokraj šume... hehe... no brzo su se vratili... i sven je moral domeka... petrić je otišel s njim... josip i ja smo produžili do drave... on nije htel među ljude (u gomilu) pa smo se seli tam kod treskača dole na beton uz Dravu... sigurno razmete zakej je u naslovu grah... i kobase... al vam nije jasno od kud sad pokušaj samoubojstva? e sad ću vam ja objasniti... mi sedimo tam dole na betonu, ne... i ja gledam u rijeku i vidim žensku neku između 40 - 50 godina v Dravi... 2 metra od obale pliva i ide polagano tam prema mostu (onom kaj nas spaja s Ewom... tj. međimurjem...)... i neki tipek hoda uz obalu i nagovara ju da zajde van... al ova neće... skužila sam da se nije hitila s mosta jer joj je kosa bila suha, tak da... valjda je ovak ušla... i tak nakon otprilike 10 metri tipek je skužil da ova ne zašla sama van, pa si je skinul jaknu, zul cipele i skočil u Dravu za njom... nažalost, otišli su lagano u zavoj pa ih više nismo vidli... ah... ženska je jednostavno flipnula i tak projde to i bilo nam je dosadno pa sam poslala deniju poruku... izazvali smo josip i ja, njega i anju (njegovu curu) na d-d-d-d-dvoboj na treskačima al nisu se odazvali pa smo krenuli prema doma... i onda je sven zašel vana smo krenul k deniju i nagovorili ga da nas 4 idemo na treskače... e kako je bilo ludo to ste trebali videti... deni i sven su se 2 put tak jako zaleteli v nas... jemput s prednje strane, tak da sam mislila da buju mi svi organi van zašli... a drugi put s stražnje strane da sam se ja svom snagom vudrila s glavom iza... nekaj mi je škljocnulo u vratu, al nema veze... baš je super bilo... par rundi smo se pelali... sven je plačal, ne... pa... i tak smo se mi lepo streskali... no onda je meni nekaj pokvarilo dobru volju... nekaj je bilo sa svenom... al dok sam se ja počela tam derati josip i deni su crkli od smeha i skrili su se iza drva, a sven me sam zbunjeno gledal... valjda me pol drave čulo... i tak se ja nisam htela spominati sa svenom i u šutnji smo se otpelali do primorske... posle mi se sven ispričal i sve je pet bilo dobro... za to je zaslužan Josip (on je moj stariji braco... hehe) posle sam bila happy... Sven mi je svašta rekel, a ja sam se tam na cesti skoro rastopila i nekaj je napravil, tak da... i tako... to bi bilo to... bilo je baš fora u ponedjeljak... joj sad sam se sjetila opet nečega... nešto bijelo, hlače i majca... al s napred baš i nije bilo nekaj... ne znate na kaj mislim... to sam si ja nekaj zabrijala... uglavnom... pozdrav svima... mojem malom Svenu, braceku Josipu, prijatelju Deniju, prijatelju Šalvariju, seky Jeyi, frendici Ewi i svim ostalim curkama... pozdrav drugoj osnovnoj... trećoj... četvrtoj... petoj... svima koje poznam... i naravno Petriću, Bondiju, Domagoju... i svim ostalim polaznicima 5. c razreda... i nadam se da nisam nikog zaboravila... ma nisam... svi su obuhvaćeni u ovom... ajde bokić svima