Po patmoskom ' Otkrivenju ' Gospod nakon Zlatne Hiljadugodišnjice u Bezdan svezuje, utamničuje Staru Zmiju, a nakon njene ponovne pobune i ustajanja na Grad Novi Jerusalim, baca je i u Ognjeno Jezero, koje gori u grotla Hada: »A Đavo, koji ih je dovodio u zabludu, bi bačen u Vatreno i Sumporno Jezero, gde je i Zver i Lažni Prorok, i biće mučeni Danju i Noću u sve Vekove.« (20:10) Iako se u sakralnim eshatološkim naznakama govori prevashodno o ognjenim mukama u Hadu, Had ima i svoje ' ledene noći ', gde će proklete duše i hladnoća moriti: »A nekorisnoga slugu izbacite u Krajnju Tamu/eis to skótos to exMteron /; onde će biti plač i škrgut zuba.« (' Matej ', 25:30) U Krajnu Tamu, u Tamu Vanjštine (exMteros = ' krajnji ', ' spoljašnji ') dospevaju oni koju robuju masivnim željama niskih nagona i grubih čula, koji su svim nitima svoga učaurenog življenja vezani za spoljašnji privid, koji su bezakonjem izgnali (exMthéM = ' isterati ') sebe iz unutarnjeg mira i radosti, koji samo u spoljašnjem sjaje, presijavaju, pokazujući se ljudima ' pravednima ' i ' dobrima ' (' Jov ', 5:14, 23:16 - 17; ' Tužaljke ', 3:1 - 9; ' Psalmi ', 143:3 - 4; ' Propovednik ', 5:16): »Napolju su psi, i vračari, i bludnici, i ubice, i idolopoklonici, i svi koji vole i čine laž.« (' Otkrivenje ', 22:15; v.: 21:27) »A strašljivcima, i nevernima, i gnusnima, i ubicama, i bludnicima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svima lažama - njima je mesto u Jezeru koje gori od Vatre i Sumpora; to je Druga Smrt.« (21:8) U Drugu Smrt bivaju bačeni čak i četiri jahača Zla: »I more dade mrtvace koji su u njemu, i Smrt i Had dadoše mrtvace koji su u njima, i svako bi osuđen po delima svojim.