Wittgensteinova konverzija očio ipak ima manje veze s Tolstojem, a više s grizodušjem: izvješća o strahu su točna (recimo zapisi Viktora Tauska o paranoji u rovovima WWI; zanimljivo štivo, to tim više jer je Tausk našijenac, a opet iznimno značajna osoba u povijesti psihoanalize), ali ona vrijede za istraumatizirane, već prilično načete i oboljele veterane; dobronamjernik bi morao ipak pretpostaviti da rafinirana duša poput Wittensteina proživljava grozan konflikt dužnosti (višestruke: spram domovine, spram znanosti, spram čovječanstva) i nezatomljene solidarnosti s istim tim ljudima kao ljudima, kao kolegama s druge strane nišana, kao građanima svijeta kao domovine