Ovo što se dogodilo, nekome je bilo jedino bitno.Nakon pedeset godina silovanja i istrebljivanja jednog naroda od strane Srba i domaćih izdajnika, u velikom finalu 90 ih dogodilo se je da je izmrcvarena razderana, osakaćena i napola mrtva žrtva uspjela krajnjim naporom odvaliti žestok šamar svom krvniku i silovatelju i u jedan glas je publika, koja je to sve ove godine s bolesnim odobravanjem promatrala, izrekla presudu: kako se usuđuje ta genocidna hrvatska kurva udariti po mekom obrazu nježne i patničke Srbije.Zato u finalnom dijelu parodije zvane haška pravda vidimo usranog srpskog đenerala koji će moda ili neće odgovarati za pokolje nad muslimanima na isti ili nježniji način kao što odgovaraju i hrvatski zaboravljeni častnici, za koje nema sumnje da će im preplaćeni idioti odmjeriti stotine tamničkih ljeta a za zločine u Škabrnj i na Ovčari biti će mo prepušteni partizanštini Bajića i vrhovnog suda (zaštitnika bratstva i jedinstva i ostalih tekovina revolucije) koji će u skladu s obrazloženjima presuda hrvatskim generalima, svojim JNA miljenicima oprostiti jer su kao legalna vojska jugoslavije samo radili svoj posao.Ono što ja mislim o djelatnicima pravosudnih organa koji donose ovakve presude i obrazloženja nije za objavljivanje u medijima a i riječi ponekad budu suvišne.