Ucka je najljepsa planina u Istri.Dobro, i jedina.Svaki Istrijan (i Istrijanka) koji drzi do sebe se barem jednom popne na nju pjeske.Uglavnom kao srednjoskolac, dok je mlad i lud, a noge lagane.Lako Labinjanima ili Opatijcima, ma nama sa zapadne obale ni lako, imamo cca 100 km do nje.Pjesacili smo 4 dana.U travnju, kad ni ni teplo ni zima.Spavanje je bilo organizirano u skolskim dvoranama.Tamo se najmanje spalo, puno se ludovalo.Cim bi netko zaspa budilo ga se da ode pisati.Ili da se okrene na drugu stranu, da ne spava stalno na istoj strani.Sexa bas i ni bilo, tesko je to izvesti u vreci za spavanje u skolskoj dvorani gdje vas je stotinjak.Prva dva dana smo bili nabrijani, zadnja dva dana smo se vukli, ma nismo odustali.Dobro je bilo ca opremu nismo nosili nego su je vozili u kombiju.Najbolje je bilo ca se za doma ne pjesaci.Danas mi taj put djeluje ludo, no tada sam jako uzivala.I po osvajanju Ucke sam prava Istrijanka, lokalnacionalistica.Sad Ucku osvajam u restoranima, primjereno mojim godinama, ipak san ja veteran Ucke.