Jedini Marko zadržao je u Isusovoj molitvi aramejski izraz: " Abba - Oče " Kod jedine riječi s križa, koju navode Matej i Marko, drugi evanđelista ponovno navodi aramejski oblik Ps 22 u kojem se nevini Patnik žali Bogu što ga je ostavio, ali u kasnijem toku psalma izriče nadu da će ga Bog podići i odlučuje svima pripovijedati o milosti koju mu Bog iskazuje.

U prvu grupu spadaju Oci koji su nam ostavili pune pouke o Isusovoj molitvi, kao na primer: Simeon Novi Bogoslov, Grigorije Sinait, monah Nikifor, monasi Kalist i Ignjatije Ksantopuli;

U tom Novom savezu, sigurnost da će naše molbe biti uslišane, temelji se na Isusovoj molitvi.« (KKC., 2614).

U zajedništvu s Kristom po vjeri i krštenju, kršćani moraju sudjelovati u Isusovoj molitvi za jedinstvo njegovih učenika.

Ali, Luka zgodno upotrebljava particip uvijek kada govori o Isusovoj molitvi moleći, što znači da je to trajno stanje, ne svršeno.

Draga braćo i sestre, u našem putu razmišljanja o Isusovoj molitvi, predstavljenoj u Evanđeljima, danas želimo razmišljati o njegovoj, osobito svečanoj, molitvi na Posljednjoj večeri.

Razvijena na Zapadu ona je tipično meditativna, razmatralačka molitva, i odgovara na neki način molitvi srca i Isusovoj molitvi koja je nikla na tlu kršćanskog Istoka.

Svezak kreće od važnosti koja je dana »Isusovoj molitvi« po uzoru na hezihastičku metodu XIV. st.

Danas je pak govorio o Isusovoj molitvi koju su prenijeli evanđelisti Matej i Luka, rekavši da je ona dragulj, himan mesijanske radosti.

U našim euharistijskim slavljima bivamo privučeni u tu molitvu, bivamo uvijek iznova pridruženi Isusovoj molitvi.

Tajna je u Isusovoj molitvi na križu: " Oče, oprosti im, ne znaju što čine " Isus je oprostio svojim mučiteljima.

Hajde pokušajmo vidjeti što nam pokazuju Evanđelja o Isusovoj molitvi za vrijeme njegova zemaljskog postojanja.

Tako je bilo kog egipatskih pustinjaka (npr. kod sv. Antuna pustinjaka) i kasnije kod monaha na brdu Atosu i u Rusiji, a svoj je temelj imalo u Isusovoj molitvi: Sveti se IME tvoje

Kada vidimo da to svjedočenje nadilazi naše snage, sjetimo se onoga što nam evanđelist Luka kaže o Isusovoj molitvi na Maslinskoj gori: »A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio« (Lk 22, 43).

U toj Isusovoj molitvi prepoznajemo njegovu otkupiteljsku ljubav za učenike svakoga vremena, za sve koje svijet mrzi zbog njegova imena.

Zanimljivo je poslušati o toj Isusovoj molitvi teološke komentare o.

Istočna i Zapadna Crkva su već poprilično zakoračili na putu k sjedinjenju, no nisam siguran da ćete se i vi odazvati Isusovoj molitvi da svi budu jedno jer se prije toga morate međusobno dogovoriti: ŠTO JE ISTINA? Možda ne stoga jer ne biste htjeli, nego jer se svaka mora odreći upravo onoga što prebacuje KC, autentičnost tumačenja, a to je proces tako dug kao što je skupljanje razbijenih nuklearnih čestica u jedno tijelo.

Prvo pismeno svedočanstvo o srži isihastičke mistike, o " Isusovoj molitvi " (" Molitvi srca ") ostavio je jedan egipatski eremit, Makarije Veliki (oko 300. - 380/90): " Kada našim usnama izgovaramo ime našeg Gospoda, Isusa Hristosa, mi se Wemu obraćamo čitavim svojim odanim srcem, da bi On ispunio naš duh i da ne bi zaludno nosili Wegovo ime u našim ustima.

Treba se samo u znoju lica truditi u čestom prizivanju imena Božijeg, podvizavajući se u slavnoj i božanstvenoj, divnoj i nepostižnoj Isusovoj molitvi.

Draga braćo i sestre, u našoj školi molitve protekle srijede govorio sam o Isusovoj molitvi na križu preuzetoj iz Psalma 22: " Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? " Sada želim nastaviti razmišljati o Isusovoj molitvi na križu, neposredno prije smrti.

Naime, Bog je u Isusovoj molitvi da svi budu jedno svojoj Crkvi trajno ponudio dar jedinstva.

Kršćanska molitva, dioništvo u Isusovoj molitvi, je u pravom smislu riječi sinovsko iskustvo, kao što nam to potvrđuju riječi molitve Oče naš, molitvi obitelji onoga " mi " Božje djece, braće i sestara koja govori o zajedničkom Ocu.

Zaključujući razmišljanja o Isusovoj molitvi Sveti je Otac podsjetio na to što Katekizam Katoličke crkve govori o molitvi.

U nizu prethodnih kateheza govorio sam o Isusovoj molitvi, a ne bih želio završiti promišljanje da se ukratko ne osvrnem na Isusovu šutnju,

Ali ponavljanje riječi u Isusovoj molitvi srca, kada se čini sa iskrenom nutrinom i pozornošću, nije nikako isprazna ili uzaludna molitva.

Neka nam i ovih nekoliko dana do dolaska Svetog Oca u našu domovinu bude poticajno da se pripremimo za ovaj veliki događaj te da nakon susreta s Papom budemo na radost Crkvi kao i ovom našem narodu.Završavam ovo razmišljanje citiranjem našeg pokojnog fra Ivana Mikića koji je među ostalim u razmišljanju o evanđelju za sedmu vazmenu nedjelju, a riječ je o Isusovoj molitvi za buduće učenike, rekao:

Razmišljajući o Isusovoj molitvi, možda iznenađuje nas činjenica prividne šutnje Boga Oca na tu molitvu.

Treći evanđelist često govori o Isusovoj molitvi na samotnim mjestima i po noći (Lk 3,21; 5,16; 9,28; 10,21; 11,1), ali ne spominje se sadržaj molitvi (Mt 11,25 i dalje; Iv 11,41 i dalje; 17,1 do 26; Velika svećenička molitva).

Ta nam činjenica ukazuje na nešto izvanredno u Isusovoj molitvi, što se može naslutiti iz jedne riječi, kao Mt 11,27, a prihvaćeno je od učenika (Lk 11,1).

Bit Liturgije ove nedjelje se sastoji u Isusovoj molitvi Ocu nebeskom za jedinstvo kršćana u vjeri i ljubavi tako da bi po njima svijet mogao povjerovati da je Krist od Boga obećani Spasitelj ljudi.