S ODISEJOM NA ITAKU Obiđite legendarni Odisejev otok Itaku.

Zatim ćemo se odvesti do ljupke luke Agia Efimia gdje ćemo prionuti ručku u jednoj od domaćih taverni uz vodu i s pogledom na Itaku.

Tri autobiografske priče, omnibus za otok (na Itaku amo), tražeći svoga autora kormilara, našle su, eto, petnaestak naših amatera koji se iskonski iskreno nastavljaju igrati, naivno vjerujući u kazalište, u kazališnu potrebu naše publike te u nove glumce/suigrače.

Ipak, da ne bih slučajno propustila dešavanja, kad smo se vratili u naš mili Lassi, okupala sam se još jednom na našoj plažici na kojoj su takođe bili veći talasi nego obično (tad sam shvatila da i na Kefaloniji zna biti hladno popodne zbog vetra i da trajekti ponekad ne idu zbog vetra pa zato verovatno nismo mogli na Itaku).

Njena su pisma poput Penelopinog tkanja, a i njen Odisej se napokon vratio u svoju Itaku.

Subjektivna polaznica, levinasovskim slovom, je Odisejevo putešestvije, što se uvek vraća kući na Itaku, a ne (Avramova) avantura u nepoznato i novo.

Odrastajući potražih istinu u literaturi i poželjeh ući u čudesni svijet o kojem nam je pisao James Joyce u svojim djelima, prošetati stopama Leopolda Blooma, stvoriti svoju epopeju svakodnevice, ostati vjerna sama sebi i pronaći Itaku zelenu i uistinu je znati živjeti.

Ljubim te neuravnoteženom skladnosti rođenoj u meni, samo za tebe... koračamo sagom satkanim od ružinih latica ti i ja dvije nage duše, ogrnute mirišljavim velom sna a mitske ptice beskrajem šire legendu o povratku na Itaku... o svjedočanstvu vjernosti...

U tom trenu buđenja začuh moju unutarnju tišinu, oslobođena strahova proizašlih iz neznanja, osjetih da život žubori lakoćom postojanja i shvatih da sam se vratila na željenu i daleku Itaku zelenu i smjernu, da sam se vratila na sam početak, u okrilje ljubavi.

Čovjek luta beskrajem tražeć ' pomilovanje jer se izgubio jer je svoje srce izdao jer je pred životom klecao i nije osjetio da ga samsara, čudesni kotač života uvijek vrati na Itaku zelenu, na početak sna u svitanje od kojeg je bježao.

Vjerovalo se da je Homer za scenografiju svog epa o Odiseju upotrijebio otok Itaku na Jonskome moru.

Homer je, naime, Itaku opisao kao prilično nizak otok prilično udaljen od obale, dok je Itaka brdovita i bliže obali.

Ali je autor na tom izvoru tražio svoj zamišljeni, dakle, apstraktni znak ravnoteže i harmonije, svoju Itaku.

Mislim na Kavafisa Dok šutke grabimo kilometre I prisjećam se prvog puta kad sam ga čitala Jednog sunčanog jutra na terasi Na mediteranskoj obali ne toliko drukčijoj od ove Kad sam poželjela da me mirisi začina Iz njegovih pjesama, miris mora I glasovi mornara koji se iskrcaju po lukama Zgrabe za ruku i povuku za sobom Brodovima koji u sumrak vraćaju umorne mornare I pučine koje postaju luke Kao što more nepoznatih lica Postaje ono jedno kojem se vraćamo Odlaziti da bi se vratili Udaljavati se da bismo bolje vidjeli Ono što smo ostavili za sobom I neprestano se vraćati Na Itaku koju poričemo

Prvi opisi " odiljanja " pojavljuju se još u egipatskim i tibetanskim knjigama mrtvih u obliku simboličkih putovanja duša nakon smrti, potom u Starom zavjetu kao opis Mojsijeva putovanja u Obećanu zemlju, a također i u drevnim epovima kao što je Homerova " Odiseja ", koja je zapravo jedan golemi putopis Odisejeva povratka na rodnu Itaku.

Dakle, kad zbrojite dva i dva, sasvim je jasno da je Odiseju, već nakon druge postaje, Lotofaga, pravac povratka na Itaku jugoistok.

Puno radnjica, butika, malenih stajališta sa belim zidovima sa kojih puca pogled na skoro celu Itaku ili bar njen severni deo, zatim na desetine malenih jahti i brodova koje se brčkaju na moru

Đurđevićeva knjiga poetizacija je lirsko-filozofsijskog koncepta Lucia Dalle koji u pjesmi o kapetanu Odiseju, naglašava kako ovaj, nakon deset godina mora, tako žarko želi doma na Itaku.

On je obišao Itaku i vidio mnogu stranu zemlju.

Đurđevićeva knjiga poetizacija je lirsko-filozofsijskog koncepta Lucia Dalle koji u pjesmi o kapetanu Odiseju, naglašava kako ovaj, nakon deset godina mora, tako žarko želi doma na Itaku.

Uostalom, kad Kalipsa nakon sedam godina Odiseja šalje kući na Itaku, upućuje ga u pravcu jugoistoka.

U njegovoj verziji Odiseje, kad se s Odisejem vrati na Itaku, tamo pronađu naftne platforme, te saznaju da je Odisejev sin otišao u Ameriku pregovarati s tadašnjim naftnim kompanijama.

Opisujući Odisejeva desetgodišnja ratovanja pod Trojom i pustolovine njegova desetgodišnjeg lutanja morima svijeta, Homer je u prvi plan istaknuo težnju glavnog junaka (Odiseja) za povratkom u zavičaj na otok Itaku (Thiaki ili Leukada), i kažnjavanje svih onih koji mu za vrijeme njegove odsutnosti trate imovinu (ponajprije objesne prosce njegove vjerne žene Penelope) i nevjerne služinčadi.

I Posejdon se ljuti na ljubaznost Feničana prema Odiseju, prijeteći da će uništiti grad dviju luka tako što će između njih baciti veliku planinu. Feničani su te ovdje iskrcali, kaže Atena Odiseju po dolasku na Itaku.

ODISEJA - epopeja naslovljena prema Odiseju, grčkom junaku, sinu Hačkoga kralja Lektora, koji će na povratku iz trojanskog rata lutati 10 godina prije svoga povratka u Itaku.

Prošli tjedan sam uvalila Itaku (i novogrčki i hrvatski tekst) svojim studentima, nek pročitaju bez obaveze i pokušaju nešto skužiti na grčkom ako im se da, ali da neće bit na ispitu (znači, neće im se dati i neće pročitati).

Njih je, nakon povratka u Itaku, Odisej objesio.

Naš se Odisej neoliberal srećom prikovao za jarbol, začepio je uši svojim mornarima, i u nadi da se brod neće skršiti baš na ovome otoku, već smišlja kako će kormilariti novim europskim Scilama i Haribdama, ne bi li nas sretno vratio u neku nama dragu, izmišljenu Itaku.

S druge strane, one Grčke, kako nas nadalje Homer obavještava, radilo se zapravo o stvaranju iluzije: odlučnom se na kraju nije pokazala grčka snaga oružja, nepobjedivi Ahilej i nadljudskom snagom obdareni Ajant, već lukavstvo glavnog protagonista Odiseje, čovjeka koji će baš zbog te svoje lukavosti daljnjih deset godina provesti u brojnim avanturama prilikom povratka na svoju rodnu Itaku, gdje će mu u međuvremenu napaljeni sumještani pokušati tucati ženu.

Ili pričama o Odisejevim pustolovinama sa zavodljivim sirenama, čarobnicom Kirkom koja je njegove mornare pretvorila u prasce i o njegovom povratku na Itaku gdje je posmicao Penelopine prosce.