Izložba je nastala tijekom Ivančićeva putovanja u Kongo, Ruandu i Ugandu tijekom 2010. godine, a u Arsenalu je postavljena od 15. prosinca 2010. pa do 15. siječnja 2011. godine.

Kako je istaknuo ravnatelj Umjetničkog paviljona Radovan Vuković, riječ je o retrospektivi Ivančićeva polustoljetnog stvaralaštva kroz temu akta, popraćenoj reprezentativnim katalogom koji čak nadilazi okvire same izložbe.

Podsjetivši na vitalnost Ivančićeva stvaralaštva " na granici smrti ", Maković je naglasio kako je ono bilo određeno " osjećajem prolaznosti, trošnosti, bačenosti u ništavilo svijeta ".

Pavičićevo ' ' neznanje ' ' je kudikamo sofisticiranije naravi od sasvim evidentnog neznanja Tomićeva i Ivančićeva, tako da je možda i hinjeno.

Između Ivančićeva antologijskog Autoportreta sa stalkom iz 1958. s nanosima crne zgusnute spaljene materije »iz koje kao da slikar izranja sa stalkom« (Maković) i Šebaljeva Slikara iz 1994, gdje se figura slikara utapa u širokim crnim trakama boje, boreći se žutim, bijelim i zagasitocrvenim tragovima protiv ništavila, mnogo je veća blizina no što mislimo.

U Audiju je bila i 12 - godišnja Ivančićeva kći, koja je hospitalizirana u Dječjoj bolnici na Kantridi.

Ivančićeva je teza da uhoda, infiltrirajući se u život svoga nepodobnika, postepeno gubi svoj identitet i postaje podstanarom vlastitog života.

Ovako, Ivančićeva upornost i stručnost i Sandrin talent, volja za radom i njezina sportska drskost bili su sastojci za recept jednog od najvećih uspjeha hrvatskog sporta.

Izložba " Afričke priče " koja se može pogledati u Arsenalu nastala je tijekom Ivančićeva putovanja u Kongo, Ruandu i Ugandu

Tu knjigu sam dosta čitao puno mi je pomogla Ivančićeva knjiga koju svima preporučam, susret sa živim Bogom, to je jedna dinamična knjiga koja odmah uvodi u vježbe i tako.

Kad čovjek ovo pročita, prvo što mu padne na pamet je pitanje: A kako je netko za koga Ivančić zna da je u mladosti bio " udbaški doušnik " i to " najnižeg ranga " uopće mogao raditi u nezavisnom tisku a da ga punih deset godina ne pomete Ivančićeva nemilosrdna, ali pravedna metla?

Zbornik je objavljen u čast Ivančićeva izbora u zvanje profesora emeritusa to prestižno zvanje.

Kod Ivančićeva kidanja i rezanja platna postaje bitnom znatiželja naspram plodne konfrontacije dviju faza, dvaju slojeva ili dvaju entiteta slike ", ocijenio je Maroević, koji je i otvorio izložbu.

Za koncert otvorenja sezone Hrvatskog baroknog ansambla izabrana je Druga i Peta Ivančićeva simfonija, obje u C-duru.

Ivančićeva se najava, znamo, pokazala neobično preciznom.

Ivančićeva 12 - godišnja kći, koja je u nesreći zadobila tešku ozljedu skočnog zgloba, još uvijek je u dječjoj bolnici na Kantridi te je njezino stanje također stabilno.

Djeca se s njima igraju i maze, svi ih obožavamo, i na pamet nam ne pada da iz zbog Ivančićeva " ćefa " izbacimo iz kuće ili damo nekoj udruzi.

Droga, prostitucija, sumnjivi lokali s još sumnjivijom klijentelom, i tko zna kakav međuodnos Ivančića i svega pobrojanoga i kao rezultat svega toga jedan tihi pogreb na novom vukovarskom groblju, na kojem su se osim Ivančićeva oficijelnog dečka Igora D., njegovih roditelja i najbliže Ivančićeve rodbine pojavili samo trojica njegovih prijatelja.

Ivančićeva tvrtka osnovana je svega dva, a Krasićeva tri mjeseca kasnije.

Galerija umjetnina u Splitu je lani, povodom stote obljetnice Ivančićeva rođenja, priredila retrospektivnu izložbu koja je kasnije prenesena i u zagrebački Umjetnički paviljon.

Prema tumačenjima onih koji su s obitelji donekle bliski, bit će da je Ivančićeva majka ipak znala za njegove sklonosti, ali o tome se kao i u većini hrvatskih familija nije razgovaralo.

Istina, Ivančićeva kontrola lopte nije onakva kakvu ima Santini, ali čovjek se trudio, što je na kraju priznao i Dalibor Zebić.

Međutim, zaključujem s pouzdanjem da je gubitak hrvatske umjetnosti zbog Ivančićeva prestanka rada obilato nadoknađen veličinom nasljeđa što nam ga ostavlja.

Sukladno zahtjevu Grada Pule, u Valdebeku (Ivančićeva ulica) u planu je izrada linijskih rešetaka.

Ivančićeva pozicija izvan centra te njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osiguralo mu je ' pravo ' na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti.

Ovo je druga Ivančićeva prekrasna knjižica, zaista nadahnuta Duhom Svetim.

Ivančićeva ustrajna životna borba bila je borba heroja antičke tragedije s osudom, vječno prisutna i vječno suvremena.

I dok je prosječnom hrvatskom nacionalistu dovoljno što se ministar preziva Jovanović, Ivančićeva kritika je naoko suptilnija.

Tako je tankoćutni Tonel u 34. minuti zakucao nogu u Ivančićeva leđa, i to na centru.

Dapače, iz današnje perspektive gledano, Ivančićeva vjernost figuraciji ima više uznemirujućeg u sebi od neikoničkih apstrakcija u koje slikari upisuju svoje emocije putem čiste materije (boje, mrlje, poteza...).