... vedro je nebo večeras... vedro, volim tu riječ i smiješno mi je da vam ne mogu reći zašto: -))... ipak, u daljini se vide neki neobično svijetli oblaci i oko njih sijeva... tamo negdje je nevrijeme... moje omiljeno, divlje vrijeme... ideja koja me natjerala da pišem večeras je zapravo moja nesavršenost, mene kao osobe... i ne pišem sad ovo iz neke potrebe za ispovijedanjem zato što sam nešto krivo učinio, jer nisam... barem ne u zadnje vrijeme: -)... ali naravno, nisam se nikad smatrao nekim puritancem i kakav bi to bezvezan i nezanimljiv život bio da si nisam priuštio hrpu nekih gluposti i pogrešaka... ne bih htio da me se krivo shvati, možda sam i ispod prosjeka po tom pitanju... ali dobro, prosjek ni u čemu ne smatram nečim posebnim... ovo ipak nije ni mjesto ni vrijeme da izbacujem neke te loše detalje o sebi, pa niti neću, barem ne danas... ostavit ću to nekoj budućoj priči... zapravo sam se sjetio nečega što sam davno dobio, pa i zaboravio nekako iako me ta kritika poprilično ošamarila, možda i najviše... i učinila da se zamislim nad sobom... i sjetio sam se večeras toga zbog jednog komentara od prije par dana... i pronašao... i to je možda jedna sitnica koja je učinila da u životu budem barem malo manje bad guy... ovako mi je to nekako napisala: