1 Job progovori i reče: 2 " Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo? 3 Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću. 4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? 5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće. 6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. 7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. 8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. 9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu. 10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit ' ne mogu. 11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam. 12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: ' Što si učinio? '