Da li si izdajala samo da smanjis taj pocetni mlaz, ili si zeljela izdojiti to prvo mlijeko iz nekog drugog razloga?

Izdajala sam se 4 - 5 puta dnevno po 150 ml, s tim da mi imamo voćni obrok u jutro, isto od 150 i nakon 7 dana izvagala malu.

Do prije par dana sam bez problema izdajala koliko nam treba za kašicu.

To je jutro sestra primijetila da s mojim grudima nešto nije u redu - da su mlijeèni kanaliæi zaštopani, a rješavanje tog problema muèan je postupak - masirala mi je grudi i ruèno izdajala, bol ravna užasnoj zubobolji ako ne i samom porodu.

Izdajala me je tek desetak minuta, a meni se èinila kao cijela vjeènost.

boli me desna dojka: (ne mogu napipati nikakvu kvrgu, ali me boli jako na dodir.. masirala sam i izdojila koliko sam mogla, ali me i dalje boli. hoce li bol proci ako sam razbila kvrgu? ili bol treba da nestane odmah cim je zastoj rijesen?: misli: inace ne dojim nego se izdajam, a ovih dana sam imala neki virus i jako malo vremena za izdajanje, nisam ni izdajala do kraja, pa sam taman mislila da postepeno prestanem sa izdajanjem, ali evo ne znam sta sad da radim s tom dojkom.: (

Tražila sam informacije o izdajanju i saznala da se to neće dogoditi ako se budem redovito izdajala.

kako da ja uspijem izdojiti mlijeka tako da imamo zalihu za barem dva, tri obroka, kad bi trebala negdje otići, da je netko drugi može nahraniti? ponuda i potražnja nam je teko uspostavljena da ju hranim svaki obrok samo jednu ciku i poslije toga u njoj ne ostane dovoljno mlijeka niti da pokrije dno bočice. na taj način bih prikupila za jedan obrok nikad. do sad se nisam uopće izdajala i nemam zaista pojma koliko ona uopće pojede po obroku. ne usudim se izojiti iz obje jer me strah da neće onda za sljedeći obrok imati ništa

Ja sam uvijek izdajala koliko je išlo pa to ostavljala

Meni je to veliki razmak pa se bojim da će mi biti malo mlijeka kad prođe 6 tjedana pa sam se ja izdajala nakon 2 sata, međutim zadnja 2 dana je prespavla i cjelu noć i naravno meni odmah manje mlijeka, nije da joj fali ali ako tako nastavi bit će još manje. pa ne znam da li da se i dalje izdajam nakon 2 - 3 sata ili da čekam nju? u zamrzivaču imama već preko litre izdojenog. ne da mi se više izdajati, ne znam što da radim... a ne znam ni koliko je točno dobila na kilaži jer idemo tek 12.06. po njoj vidim da se udebljala. sada ima 5 tjedana.: ne zna: i da danas je čak imala jednu suhu pelenu, ja nju ne stignem presvući 6 put jer ona jako puno spava, ali i kad ne spava ne traži jesti... i zna li netko koliki joj je sad kapacitet želudca?

ugl, ostavili me u bolnici i bez djeteta i bez dojenja (bila je neka druga stvar ne mastitis, tada), ali sam se izdajala, odrzala mlijeko i svaki sljedeci put i sa zastojima mlijeka i sa mastitsima dojila i sve bi dobro proslo: top:

Koristi se za ishranu djeteta žene koja se je izdajala.

Rekla je takoder, da nismo dosli, Maggieni simptomi bi se jos intenzivnije nastavili, pocelo bi joj curiti mlijeko i sama bi izdajala svoje sike - jadni stvor

Svaki dan bolnica, strepnja (ja sam se čak još i izdajala, i premda im nije baš odgovaralo moje mlijeko, radi dodatnih komplikacija, ja sam to pohranjivala u zamrzivač znajući (iz prve trudnoće) da je to prvo mlijeko zlato, bolje od antibiotika, koje su već tada dobivali).

Valjda smo dobro uspostavili ponudu i potražnju, jer ja nse nikad nisam izdajala.

Ja sam se izdajala, on je pio moje mljieko na bočicu i svaki pokušaj dojenja završavao je mojim ili njegovim suzama.

1) izdajala sam i radila zalihe, i zamrzavala, i odmrznuto je pila.

Izdajala sam svaki dan 3 - 4 puta i to teškom mukom oko 1 dl za oko 1,5 h vremena.

Ako joj daješ adaptirano, ubrzo će ti nestati mljeka, (ako se ne budeš izdajala,) a onda zbogom dojenje.

Tako da nisam imala dosta mlijeka kada je konačno došla kući, makar sam se izdajala svaka 3 sata tih tjedan dana, ali nije to isto.

normalno je moja lijeva ima puno brži i lakši LD lakše sam je izdajala svojedobno ima više mlazova iz nje itd. itd.

Izdajala sam se, muž i ja smo je hranili na bočicu.

A ne znam, žao mi je baciti, kad se sjetim koliko sam se izdajala ali ovako ga on neće jer ne želi na bocu jesti pa me malo frka umiješati ga u kašicu bez probe: ne zna:

Imala sam isti problem, pukotine su potpuno zarasle nakon dva mjeseca, do tada sam izdajala ako su baš bile jaaako bolne, ali sam se trudila da tijekom dana sisa i direktno kako bi što bolje ispraznila i tu stranu.

Možda će se Neroslava sjećati... opet sam plakala ko kišna godina i nitko ne može vjerovati da mi se to dogodilo i s drugom bebom. čak sam i Rode kontaktirala u slučaju da mi se opet dogodi što da uradim a one su me uvjerile da se to događa jako rjetko i da nema razloga da se brinem... kad su mi drugi dan rekli da je beba malo žuta nisam ni pomišljla da bi opet morali prekidati podoje ali 5 dan je bilirubin prešao 300 i morali smo. izdajala se 2 dana stoječki jer nisam mogla sjediti koliko su me šivali... najgore mi je bilo kad je bila samnom bez obzira što je bila nahranjena ona je tražila siku i plakala jer ipak je sika i utjeha a ja nisam smjela joj dati e to je bio najgori osjećaj. eto ukratko se javljam pa kad uhvatim malo više vremena dođem opet s izvještajem...

Jutros me je toliko boljela lijeva cica da sam morala izdojit i dat joj na bočicu jer eto jednostvno nisam mogla trpit tu bol.: (Dok sam izdajala lijevu, ona je papala na desnoj.

sve sam ja to radila - tj. kombinirala... bebač je sisao, ja izdajala... bile bi potpuno prazne, sve bi pojeo, a kad bi se ja vratila... nebi se puno napunile i nebi mu opet bilo dovoljno...

Ja izdajam i spremam mljeko, ali imam sve manje mljeka (prvi dan sam izdajala po 180 ml, a danas jedva 50 ml)

U pravu si, jedino treba biti oprezan da se beba nenavikne na bočicu, i neće više cicu, što se meni desilo, jer sam joj to izdojeno davala na bočicu, a cica je bila prazna i teško je vukla.na kraju sam se 2 i pol mjeseca samo izdajala. dojila sam do 13 mjeseci, prekinula radi nove trudnoće.

ako si citala moje postove ovdje, moj pinklec nije spavao godinu i pola.poremecaj zbog preranog rodenja.. tako da to ovdje nitko nije prosao.dijete je bilo totalno histericno od umora ali nije moglo zaspati... sve lijecnike smo prosli, sve ustanove i na kraju smo bili u stanford med centru na testiranju... kad je navrsila dve god-pocela je spavati sve bolje i bolje i sada je ok.. ali ne smijem se sjetiti toga.drugo-prvo djete nisam dojila jer niti sam imala mlijeka niti je htjela na cicu... a drugo je rodeno sa 5 i pol mjeseci pa je bila u bolnici 2 mjeseca dok ne naraste (stala mi je u dlan zapravo kad se rodila) i naravno nije mogla jesti nego je intravenous jela.. a ja sam se izdajala doma i svaki dan izdojeno furala u bolnicu jer sam tamo bila pola dana najmanje sa njom puna dva mjeseca i malko vise.. onda su to sestre imale u pos. frizicu i kad je pocela jesti, prvo je bila na mom mljeku.ali imala sam ga samo tri tjedna.. posle je presusilo osim toga, kako je dijete bilo prerano rodeno, iako je ona bila super (apgar 9.9) nije joj bio ni kisik potreban uopce, no nije imala te reflexe razvijene da kad jede, zna da mora disati pa kad smo je hranili onda je morala biti u sjedecem polozaju-tj ukoseno kao da sjedi, i morali smo pratiti facu jer je cesto imala apneu.. to je dodatni stres... morala sam nauciti kako ju vratiti u zivot zapravo kad pocne plaviti... a to se inace cesto desava i kad preemiji spavaju-pa sam i tu bila na iglama kad je zaspala nakon 24 sata oko 10 - 15 min... da ne dobi apneu.no, evo.. danas je skoro 6.. nebi ti nikada palo na pamet kad ju vidis da je rodena sa niti 6 mjeseci i da je bila malecka kao moj dlan sa posve zatvorenim jos ocicama.. tako da opet ponavljam, prosla sam zbilja gadno s njom.prva je bila milina od bebe... da ih takvih imam 10, nebi se bunila.al ko ce znati-svi su razliciti.