Ronioci znaju da korisno vrijeme boravka na nekoj dubini mogu produljiti tako da pred zaron više puta svjesno duboko udišu i izdišu, što se u medicini naziva hiperventilacija.

A onda se naginju nad kotlić, pa mirišu, udišu, izdišu, zagledavaju..., zatim iz jednog od džepova vade malu žličicu, grabe s njom sadržaj iz kotlića, pušu i znalački kušaju, zatim opet iz džepa vade začine itd.

Nakon ambicioznih, egzotičnih ili tek filmofilskih uzleta prema nekom drugom vremenu (ili prostoru) (Kundun, Bande New Yorka, Avijatičar), kultni Njujorčanin opet se prizemlji na neku od ulica zla gdje još caruju ili agonično izdišu njegovi dobri momci, pothranjujući gangsterski mit što ga svojim kinom (s kratkim prekidima) gradi nekoliko desetljeća.

Biva to onako kada starim tiranima kod puna stola u kićenoj sviti prijatelja podle i niske duše kuju lovor-vijence za njihovu dobrotu, veledušnost, plemenitost i blagost... a za odjek tomu zadršću i zazveče u najdubljoj i najcrnjoj tami podzemnica teški okovi mučenika što izdišu.

Podaci o pušenju nađeni su u dnevniku Kristofora Kolumba 6. studenoga 1492. godine, u kojem se opisuje kako Indijanci motaju list duhana i pale ga s jedne strane, a s druge uvlače dim u pluća te ga potom izdišu.

Broj riba regulira i količinu gnojiva za bilje, te CO2 koji izdišu.

Istina jako volim kako oni? uznemireno je mrmljao zdvojni starac u selja č kom ruhu izdišu ć i na zaba č enoj željezni č koj postaji daleko od doma.

Točnije kombinacija ugljikovog dioksida i vodene pare koju posjetitelji izdišu počela je rušilački djelovati na crteže jer su se naprosto počeli rastapati i nestajati.

Spoznaja da su pisci također ljudi koji govore i izdišu CO2 užasno me rastužuje.

Bio je jedan od onih užarenih dana kada je grad ionako poluprazan, a preostali žitelji se povuku u sjene i izdišu.

Danas smo ispod visokih dizalica koje polako izdišu pred novim posthumanističkim dobom čiji simbol je robot.

Danas i psihoterapeuti preporučuju ovu meditaciju, savjetujući pacijentima da zamisle kako polako udišu točno ono što osjećaju, bila to tjeskoba, ljutnja ili neka druga negativna emocija te da izdišu olakšanje.

Zacijelo je to konačni cilj: da Grad sebi priskrbi bolji " uvid " unutar klub (ov) a koji financijski izdišu, dočim je sadašnji " udarac " uperen prema Poljudu/Hajduku zapravo - dribling. Ili, kao u biljaru, gađa se u jednu stranu da bi loptica upala u rupu (i postigla gol) na suprotnoj

Oni su za razliku od pušača izloženi dimu što ga udišu i izdišu pušačia ali i velikog oblaka dima oko same zapaljene cigarete.

Pluća postaju efikasnija tako da sada udišu i izdišu više zraka nego što su to radila kada niste bili trudni.

Krenimo od pretpostavke da okorjeli pušači ne vjeruju da je dim kojeg oni izdišu tako štetan.

Koautor istraživanja Schripp napominje da se veliki problem kod e-cigareta krije u tome što proizvođači ne daju točne ili potpune informacije o tekućinama koje se u njima koriste zbog čega potrošači ne mogu znati što udišu i izdišu.

Ljudi izdišu ugljik-dioksid i tako privlače komarce.

Ta i niz drugih pitanja zanimala su brojne okupljene bračne parove na ovom seminaru, a zadnjeg dana predavanja posebno je zanimljiva tema bila odgoj djece. Roditelji prvenstveno moraju raditi na sebi i na svome međusobnom donosu, jer sve ono što oni imaju, sve što roditelji izdišu djeca udišu upozorila je dr. Škarica.

Izdišu ugljikov dioksid koji je potreban biljkama da bi proizvele kisik.

Opasnost od aviona je zapravo opasnost od zraka u avionu koji se recirkulira, a deseci stranih ljudi ga udišu i izdišu.

I danas kada riječ mostove i dveri ruši i kada turobnom jezom svako joj slovo romori, strovaljuju se pomamno duše živih u jaruge bez klice, roda i poroda, izdišu čudnovate sjene bezimenih tjelesa. (...)

Ljudi udišu kisik a izdišu ugljični dioksid tj. ugljični dioksid je, kao i mokraća i stolica, jedan od otpadnih produkata čovjekovog tijela.

Jer kako inače protumačiti to da se Grad Rijeka, u neprekidnoj vlasti SDP-a, zadužio do 2018. godine za izgradnju velebnih bazena na svega pola metra od velebnog plavog Jadrana, dok pacijenti u stotinu godina staroj i derutnoj bolničkoj zgradi izdišu na temperaturama od plus 40 stupnjeva, u sobama bez najobičnijih klima uređaja

baš sam razmišljala kako sam u prošlim postovima pričala kak ima svakakvih ljudi, ovi koji se bore za istinu, neki ovi oni.. al onda se sjetila kako su ti ljudi ustvari sretni. sad mislite kak mogu bit sretni ako pate za nečim, neko im umro, nemaju ovo ono... al imaju prijatelje, sigurno, imaju svoj život, žive, imaju neku ljubav, nešto sigurno imaju što im izvlači osmijeh na lice. sigurno. mogu disat, mogu gledat sunce, kako izlazi i kako zalazi... mogu... jer neki ne mogu. neki sada leže na bolničkom operacijskom stolu čekajući operaciju koja ili ih može vratiti u život, ili bacit u smrt.. neki sada izdišu svoj zadnji dah, upravo sada umiru, sada govore svom unuku ili kreći kako ju voli i da to nikad ne zaboravi, i da ga pamti uvijek jer mu je ovo zadnja rečenica koju je rekao. možda se sada drži za srce koje ga boli užasno jako i plače jer nema nikog kome bi rekao nešto, jer nema kraj sebe nešto što je volio, jer ide sam u bezživot. i više ga nema. taj čovjek sada više ne postoji. ne može disat, ne može gledat sunce, kako izlazi ili zalazi.. ne može...

Ljudi na zemlji udišu kisik i izdišu ugljični dioksid, ali u duhovnom svijetu žive udišući ljubav.

Ovo su vremena teškog križa pod kojim izdišu svi rodovi i narodi, vremena najvećeg otpada i najvećeg tereta što ga mučenici nose.

Mnogi ronioci izdišu tu količinu zraka u masku kao dio normalnog procesa disanja.

Tih godina, primjerice, prvi se put nakon egzodusa španjolske inteligencije po svršetku gra đ anskog rata 1939. sramežljivo pojavila antologija španjolske pripovjedne proze nastale izvan Španjolske (uglavnom u Hispanskoj Americi), po č elo se razgovarati (manje pisati) o blagotvornu utjecaju tih izbjeglica na inovativnost hispanskoameri č ke književnosti (primjerice o umjetni č kim parovima Ramon Xirau Octavio Paz, Ramon Vinyes Gabriel Garcia Marquez i dr.), me đ u studentima kolala je Nerudina poema posve ć ena Staljinu (dokazuju ć i po tko zna koji put pogubne u č inke totalitarizma na kulturni razvoj naraštajâ), a sve je imalo prizvuk subverzivnosti, tim više što su koju godinu poslije, sedamdesetih, novi, mladi nositelji raznih vidova otpora izdišu ć em frankizmu nalazili uto č ište u Hispanskoj Americi.

Što šume izdišu - mi udišemo, što mi izdišemo - šume udišu.