draga moja najdraža, čitajući tvoje iskustvo, bol u srcu me vratila na taj četvrtak, prije točno tri mjeseca kad je noel na plinsku rernu stavio šake, držao ih nekoliko sekundi sve dok ja nisam dotrčala i odlijepila ga. koža je ostala na rerni (peklo se pečenje, suprug je noela pazio, imao je slomljenu nogu i u gipsu pa ga nije stigao uhvatiti u njegovom pužečem galopu, noel, za tren, se našao na rerni, od tad više nikada nismo rernu uključili), krv je potekla a moj noel je pao u nesvijest nakon par sec. plača. isto sam ga u kadu stavila i pod mlaz hladne vode, umotala ruke u ručnik i na taksi pa pravac klaićeva. sjećaš se toga, pisala sam ti, dijelile smo moju muku tih mjeseci i moju putanju ka dolje sve redom je išlo loše.. tješila si me, bila si tu. i kod nas su bile opekline trećega stupnja, bolnica za početak a potom previjanja svaki drugi dan, antibiotici, nalazi bakteriološki, a cijele šakice umotane i bolne i samo kao ublaživač boli, paracetamol. kako je puzao i imao 9 mj. u tom periodu bilo je jako teško izdurati, vručine sa svih strana, 6 mj. on šakicama ništa ne može, stalno se povrijeđuje, a nije mu jasno što je.. noći besane i upravo to što si napisala srce ti puca kada gledaš kako se to malo biće muči a ne možeš mu pomoći, jedino što možeš učiniti jeste darovati mu beskrajno srtpljenje i ljubav. tri i pol tjedan je trajala naša agonija, potom su došle kozice al to je druga priča. ovo je prvi put nakon tog događaja da sam progovorila o tome, i hvala ti što si me na to navela. s ljubavlju, maja