Elvira izgovarala dečkima u Cenacolu, u knjizi progovara ranjenom životu, a svačiji život je na ovaj ili onaj način ranjen.

Dok sam se ja izgovarala na trudničko gađenje prema hrani, oni su golicali nepce i drob uzdišući od slasti.

Tada izvan grada naložiše veliku vatru i zaprijetiše joj se da će je u nju baciti ako skupa s njima ne bude izgovarala njihove bezbožne riječi.

sto reci... nekad osjecam da je zivot tako proklet.. doslovce... ne mozemo ocekivati da je to poput laganog koracanja po crvenom tepihu i sve ti se cini idilicno.. bas kao pogled kroz ruzicaste naocale... idila... totalno savrsenstvo.. postoji li savrsensto uistinu ili je to jedna obicna, isprazna rijec koja postoji cisto da bi se samo izgovarala a ne prevodila u stvarnost?? znali su mi govoriti da tezim savrsenstvu.. da pokusavam poboljsat ono u cemu nisam dobra i dovedem to do boljitka, do nekog napretka, dok prakticki ne postane zaista savrseno.. bez mane... ali je li to moguce?? koliko sam puta naletjela na ljude koji su mi izgledali da imaju jednostavno sve.. izgled, posao, ono sto zele, partnera, karakter, uspjesni su.. i doimaju se sretnjima.. ali u tome me uvijek nesto kopkalo.. ne vjerujem u savrsenstvo.. mislim da sve na svijetu ima manu... nesto sto nedostaje.. nema covjeka koji ima sve... moze imati sav novac svijeta, ali je li on psihicki sretna osoba? mozda, ali pretpostavimo da ne.. onda taj novac nema nikakav smisao... idila u kojoj zivi, sa je svakom obicnog smrtnika.. svi bi mi htjeli imati komotan zivot, potstai popularni, imati ono sto ugledamo, sto zelimo, dobijemo sto nam se prohtije... ali neznamo kako je biti takva osoba... mislim da svatko od nas ima viziju savrsenog muskarca ili zene.. ja ju osobno imam... uf crna kosa, zelene ili plave oci, punije usnice... dooobrooo građeno tijelo.. jake ruke... pravilnih zubi i lijepog osmijeha.. dobar i iskren... posten.. pametan... ne znam zasto uvijek naletim na nekog sasvim suprotnog... takav netko ne postoji... moze imat izgled koji ja trazim kod decka, ali ne vjerujem da bi karakterno bio ono sto zelim i trazim.. ili obrnuto.. zato volim male nesavrsenosti.. one mane koje osobu cine privlacnima.. ja osobno sam svijesna svojih nedostataka i pomirila sam se s njima.. hm, ajmo reci koliko toliko pomirila... ali prihvacam se takva kakva jesam.. nisam građe 90 - 60.90 jer nemam takve proporcije, mozda nemam pravilan nos ili kilazu kakvu bi mozda trebala imati.. neznam.. o sebi samoj ne mogu suditi... ali znam sve svoje mane.. sto imam, sto mi definitivno nije adut.. svijesna sam svih svojih sposobnosti.. znam sto mi ide losije, na cemu trebam raditi.. i zato volim one najteze stvari vjezbati.. jer ih neznam... i zelim ih poboljsati.. nisam savrsena niti se takvom smatram.. a niti cu ikada biti... i nije mi nimalo zao.. oni koji me vole i koji ce me voljeti nece gledati tu neku idealu vec ce cijeniti moje mane i vrline, prihvatiti me onakvu kakva jesam, a moj decko ce me prihvatiti sa svim mojim fizickim nesavrsenostima.. cijenit ce me takvu.. ne vjerujem u savrsenost... to ne postoji.. nedostizna je, a oni koji joj previse teze mogli i biti razocarani.. a i to utjece na samoga covjeka.. ne postoji savrsen covjek, posao ili zivot.. svakome nesto fali.. i toga moramo sami postati svijesni.. da bi i nama samima bilo jednostavnije i da bi prihvacali stvari i situacije takvima kakve jesu doista... nesavrsene...

Zajedno smo se smijali njezinim izjavama koje je namjerno izgovarala u trenutcima kada bi vidjela da smo umorni kako bi nas oraspoložila.

Izgovarala ih je s toliko nove snage i unkcije, da je svatko morao reći: ' Bog je tu '«

S obzirom da sam prije par meseci, kad je prda izgovarala svoje prve reči neprestano nad njom ponavaljala ma-ma, ma-ma to mi se danas vraća na način da niti jedna druga reč ne zazvoni tolko put tokom dana kolko mama.

S 2,9 godina je razgovjetno izgovarala riječi, logički zaključivala, brojila, razlikovala nijanse boja.

Na moje i primjedbe nekih delegata (prof. Ivo Marinković) na bivšim skupštinama, da bi zapisnici trebali biti potpuniji i jasniji bivša tajnica HPS, koja je ujedno bila i urednica Hrvatske pčele " i vodila zapisnik skupštine, izgovarala se sa obimom posla i da ne stigne sama sve obaviti.

Bila jedna stara žena (nana) i cijeli je svoj život izgovarala (učila) jedan Kur anski odlomak (suru - ajet) u molitvi bez da je znala prevod.

Gledajući je dok je govorila, posebno me dojmilo njezino kretanje: geste su se pretapale kao riječi, nadopunjavale dojmove, tekle poput misli koje je izgovarala.

Bojana se izliječila od karcinoma, ali koliko vidim po onome što piše nije priznala sama sebi u čemu je zgriješila, inače se ne bi izgovarala na neke programe povučene od roditelja niti bi tvrdila kako je zbog tih programa privukla lošeg muškarca, niti bi ga smatrala pozitivnim jer joj je pomogao da se prosvijetli.

Sada, kada su skoro na kraju životnog puta, donosimo priču o ljudima čija bi se imena, da su kojim slučajem Amerikanci ili Englezi, izgovarala s poštovanjem, a nacija bi slavila svoje zadnje heroje Drugoga svjetskog rata.

Kada sam izgovarala taj dio referata, glas mi je sve više drhtao.

Koje sam izgovarala glasno (samoj sebi) i tiho (samo rijetko drugima) i koje su bile sačinjene od samoga zvuka, naviru ovih dana (jesen je) na mene kao na obalu.

Što njezinim izgledom, što načinom na koji je izgovarala moje ime.

Glas sestre Mirabilis stisnuo se dok je izgovarala ove riječi.

Munch se inače čita Munh, a ne Munč, kako ga je izgovarala profesorica umjetnosti u mojoj srednjoj školi Natko Nodilo, zgodna mlada crnokosa cura kojoj je furbasti Ivica Ivanišević baš na tome satu, dok smo ulazili u razred, spretno nalipija na leđa papirić s natpison JEBEN SE ZA SOMA, pa je hodala učionicon i predavala o užasu šta zrači s Munčove slike ne shvaćajući zašto se svi cerekaju, a kad je na posljetku našla papirić zalipljen na leđa, pročitala je tekst, pocrvenila ka škarpina, odšetala do koša, zgužvala ga i bacila a da nije rič rekla. Ja bi ovo bolje nacrta, komentira je Vito buljeći u platno: Boje su mu puno razmazane. Dobro mali i govori, oglasila se Papučica straga: Ne š ti slike

Svaki puta kada se sjeti svoje bake i njenih sve nježnijih riječi molitve koje je izgovarala posljednjih dana svojega života, zatitra joj srce i poželi u sebi uzgojiti istu tu ljubav prema Srcu Isusovom i Srcu Marijinu.

A da mi ih je rekla za to imam dokaze: 1. Dnevnički zapis od toga dana 2. Zapis sa radne terapija od toga dana 3. Osobno sam se sjećao i poslije zapisao što mi je rekla 4. Na isti način sam se sjećao i poslije opisao kako je izgledao Marijin lik kad mi je to izgovarala.

Patty Jenkins mi je rekla da je Aileen Wuornos pogrešno izgovarala riječi i stoga je mislila da dobro skidam njezin izgovor zato što sam odlična glumica, a ne zato što ne znam najbolje engleski.

U latinski pisanim ispravama 13. stoljeća, Virovitica se spominje u obliku Wereuce, Wereuche, Veruche ili Verouche, pa se smatra da se na jeziku tadašnjih hrvatskih starosjedilaca izgovarala kao Verevče.

Ali čim je više izgovarala se i opirala starica, tim je vlastelin više navaljivao i izkao, prosio dievojku.

Naprotiv bit ćeš kao mač kad budeš izgovarala moje riječi.

Sa svakom rečenicom koju je izgovarala, imala sam feeling kao da mi u glavi neki mali patuljak pili drva ili škripi nožem po tanjuru

Ta razmišljanja Marica nije samo napisala, ona ih je u pojedinim prigodama navedeni datumi pokazuju da je to bilo u glavnom u prvoj polovici četrdesetih i drugoj pedesetih godina prošlog stoljeća - pred manjim grupama, ponajčešće svojih suradnica, i dojmljivo izgovarala uvodeći slušatelje postepeno u tajne razmatranja i kontemplacije.

Obično bi je izgovarala dok sam ja kuhala, a ona je za stolom lakirala nokte na nogama u crvenu boju, prava gospođa doktorova žena, da

Uzgred, nikada nije izgovarala H (a nije Talijanka) te bi njezin izgovor, namjesto Hercegovci, bio ' Ercegovc ', dakle, gubio bi se i na kraju riječi.

Govoru da je često izgovarala staru poslovicu sjevernoamerički Indijanaca o tomu kako kapućino ne valja svagdi pit, pa i u kontekstu staroimacke peripatetične o tomu kako se (ni) kava sa svakim ne pije.

A kad smo već kod javnog gradskog čini se da su zamijenili aj karmelu koja je do nedavno izgovarala ono... slijedeća stanica je... s glasom iz bunara koji izgovara... slijedeća postaja je... mislim opće je se ne razme.