I povukle me neke kontroverzne teme, poput jehovinih svjedoka i transfuzije, izgubih par dana na to i puno živaca i nikakvih rezultata.

Čudesna metaforika tvog izričaja me opijala i ja izgubih težinu, počeh lebdjeti nad panoramom trenutka, uzlijetati u više sfere svijesti.

Zamijetivši me, vidjeh kako nešto šanu ložaču, kola pojuriše pospješenom brzinom, a ja trčah, trčah i trčah za njima dok ih ne izgubih iz vida na Elizejskim poljima.

Na robiji se naviknuh na teške mane i opačine, izgubih sve zube, pokvarih vid, pluća i zdravlje, izgubivši sasvim veliko oduševljenje za ženu bez kojega ne mogu biti umjetnik.

Ili ne bijaše li to zato što lično mene na taj dvor ne veže nikoja uspomena, što se ponosni tetak sjetio istom u času smrti da ima negdje nećaka kad ja već lijepe godine izgubih u stradanju.

Izgubih se u prostranstvu dubokih očiju tvojih.

Da ne duljim vise: izgubih se izlazeci iz svlacionica (hocu izac ' tamo gdje sam i usla, ali ne, zena ne da jer da je ovo jednosmjerni tok - mislim, alo, pa nije ti to autoput), shodno sa mojom seljackom reputacijom.

Opet se izgubih u džungli, oprostite.

Izgubih volju za svim, ignorirao mnoge ljude koji su mi nekad značili u životu, posvetio se budućnosti, glazbi, produkciji glazbe, nekim novim ljubavima...

Zašutjeh i opet; izgubih dar govora, društvo, veselicu i dodir s čovjekom - stekoh snagu pisanja, ozbiljnost, znanje i savremenost...

Stadoh gubiti jednom riječi vanjske karakteristike svoga ja - postadoh beskarakteran: izgubih najprije za sebe život, onda stadoh gubiti sebe u životu.

Putem, u vjetru, izgubih sve svoje planove i namjere, ali zar je to važno, kad me na odredištu dočekalo ovo:

Kao da izgubih tlo ispod nogu; kao da me je opleo oblak i ponio onud, kud njega vjetar nosi...

Želim Ti ČESTITATI Što me navodiš na Pomisao da prestanem Skitati Prolaziti kroz Vrijeme i kroz Poglede Drugih Prolaziti kroz Dodire Usana koje nekoć ljubih Sve dok se ne izgubih, sve dok me nisi Ti pronašla Tek onda shvatih, da me je Prelijepa Sudbina snašla

Hoću li ja morati biti prisutna kod njegovog izlaska na teren pošto je nekretnina udaljena 100 km od mjesta gdje živim Izgubih 1 dan za arhitekte, 1 dan za geodete, 1 dan će mi trebati za predavanje papira, i sad još samo fali da moram biti tamo kad referent dolazi, s naravno mogućim scenarijem da ja uzmem godišnji, čekam a on se ni ne pojavi jer mu iskrsnulo nešto

Sjećam se neposredno prije OBJAVE i obraćenja, izgubih i ono malo vjere, naslućivanja koje sam imala do tada.

Ne prodje dugo, a ja izgubih ritam i zelju da idem dalje...

Kasnije smo u malo široj šetnji vidjeli super mjesta za klopu, ali meni je sve već prisjelo... izgubih apetit iako sam vrlo malo tog mesa pojela...

Izgubih se u brojanju.Nije ni bitno.

Posljednjih dana imao sam nekih dvoumljenja sto se pisanja tice, no danas zaista izgubih inspiraciju.

Znam možda zvuči bolesno ali meni nije, kad već izgubih nekoliko decilitara krvi bolje da sam sa njima slikao.

Poslije ova dva dana izgubih volju za pisanje.

Kada sam se zaustavio obaviti telefonski poziv (izgubih se na povratku kući), nisam se stigao ni okrenuti, a već se stvorila grupa od dvadesetak znatiželjnika koji su me okružili i valjda očekivali pretvaranje vode u vino ili nešto tog tipa.

- Oho mal ' da ga ne izgubih - zamrmlja fiškal.

Dosta deprimirajuće zvuči ovo " izgubih ", smatrajte to investicijom za sutra.

Za svoju predsmrt, prisan mladosti/što je odavno na izmaku jer je jedina postojanje/nemam drugog mauzoleja koji ne bi morao biti tuđi/Uzimam te jer ne čekam da me pokopaju/moja smrt je k meni i samo od mene/a to oni ne mogu i stoga ih optužujem tijelom/koje i tako moraju vratiti/Ja sam moja bitnost/A to što ne mogu podnijeti u njoj samoj/I sve njeno nije moja krivnja ni zasluga/Nestanem li potpuno ili nestanem/ne treba da me itko prisjećanjem dozivlje/to može biti samo krađa/koju nisam u stanju pravodobno prezreti// Nitko ne bi smio iskapati mrtve/Jer možda jesu samo zato da ih nemamo// Ali tko mari za to kad je otimanje/izjednačeno s oslobađanjem/Svatko ulazi u svačiji vrt smrti/Crkvu na vrhu brijega odavno porušiše/(kako bi je lakše mimoišli)/Oltari otetih drumova pred koljenima noći bježe// Nitko ne bi smio iskapati mrtve/Nitko i nizašto// S korijenjem muka u dubokom dnu/može li prolistati govor na stablu tišine/kad ga nemam reći jer sam mrtvac/koji je izgubio smrt pa još traži ukopište/za utjehu samo za smijan plač/što se rasuo preko obraza ko pijesak/jer sam tučen obručima smijeha slijepljen sapunicom veselja/a čitavo vrijeme sam gledao kako suze teku/ispod steznika života i svi su hodali koje sam stekao/a nitko nije držao bol duboko na dlanu:/svi su ga bacali u košare za otpatke/i hodali dalje// A kad su stali/Bili su Nigdje// I onda naume iskopati zaboravljene mrtve/Da bi nešto započeli// Ja sam vikao: Nitko ne bi smio.../NITKO NE BI SMIO iskapati mrtvace// Ali tada izgubih glas/(po njihovoj zapovijedi valjda)/i sada šutim jauk// No on je sam (neotet) i mogu da ga nastavim// Zato kažem: Ne dirajte moja mirna groblja/jer kamo ću s tolikim smetovima kostura/kojima me opterećujete:/ako sam oslobođen vas/onda sam to sobom učinio/i nije istina da sam to mogao dovesti do potpunosti/jer kad sam dobio krv kojom ste se nastavili/obojih je sobom nije mi bilo moguće/kada je toliko tekla u vama zamijeniti je svojom// I tako ostah sputan vašom sličnošću, a sam// Može li se više plakati s licem na licu zemlje?/Može li se više glasno plakati/a da se ne zamrzimo i prije nego su nas čuli/Koliko samoubojica koliko grobova je poleglo u našem smijehu/(Nitko nema pravo na tuđe smrti)/Zašto ih moramo skrivati sa posuđenim licima/kad nas izvan nas nigdje nema?«

Al ` najteze mi sto kazes da odje svoje junastvo izgubih, tu si me vala za srce ujeo kao guja ljuta.

Ušli smo u izbor od dva ponuđača i izgubih od građevinskog poduzeća.

I ne vele spavši, vidi mi se da mej mnogom čeljadju u široku polju blujah, a pak jednom stazom sam se uputih; i ne vele hodivši stazu izgubih, i jino neg ako kigodi zlamen od privraćena kamika vijaše se i da tud hojeno biše poznavaše se; i nikuko hodivši nakraj jednoga potoka najdoh se, prik koga ni mosta ni plavi, ka bi pribrodila, ne vidih.

Danas sam ljut, bolje da što manje pišem.Jučer izgubih veliku partiju, igrali cijelo posljepodne i ode 84 kn, a popio sam najviše 40 kn.