Sposobni smo se služiti riječju, da misao više skrijemo nego otkrijemo, izgubismo osjećaj za jednostavnost.

U polufinalu izgubismo jer smo imali 3 igraca manje cini mi se.

Organska svijest također pamti i sama bira što je bolje za sva živa bića; tako se razvijaju biološke funkcije vrste - tako konj spada od 5 prstiju na 1, tako mi izgubismo rep i škrge.

Toliko se muke napatismo, toliko izgubismo, sedmero sam djece pod srcem nosila i truda se nanosila, sina jedinca sam izgubila, izgubila muža, a od šest kćeri tekar se tri udomiše, jadna sam udovica - pa sada se širi po našem starom gnijezdu kobac i radi istisnuti mene, sinju kukavicu, crnu udovicu, tko?

A mi? Do kada cemo vjerovati nasem bjelom covjeku (politicaru)? zar nismo imali zivot koji je daleko bio ispred ovog i povjerovasmo " nasim " politicarima da ce biti bolje.Meni nije, njima mozda i jest.Imamo li naseg Chrisa, koji nas poziva na preispitivanje obecanja? Izgubismo sve da bi nas hranio nacionalizam.Zivjeli i prijatno... prikaži cijeli komentar

Jednom - brojila se godina 1535 - zađosmo do Obrovca; Turci pritisnuše, izgubismo Obrovac, malo nas iznese glavu, a mene ranjena uhvatiše Turci.

I tada, izgubismo, pred posljednju bitku bitku za pravednost.

Koristeći internetski isprintana uputstva dotične - izgubismo se i tražismo hotel koji trebamo 45 hebenih minuta iako je samo 4 km udaljen od našeg stacionarnog hotela...

Brzinom svjetlosti izgubismo se iz autobusa.

Družili smo se do njihovog prelaska u Beč, bila sam na njihovoj svadbi, i poslije, kad su nam se putevi razišli, izgubismo kontakt.

Nije ni cudo da se izgubismo.

Posljednji svatovi još u podnožju Prpine Glavice a stari svat već žestoko udara na mladina vrata: Otvarajte, duše kršćanske, ovcu izgubismo, a čuli jesmo i kažu nam ljudi, da se u vaš tor zaprdecala Kroz zatvorena vrata odgovara Markota: U nas su samo naše i na broju.

I tako, izgubismo mi, dragi moji, još jedan trenutak u vremenu.

Ovakva je ciela Država nažalost, dok 17000 majki Hrvatica oplakuje svoju djecu pobijunu od smrdskih četnika, ovi su nam zadali zadnji udarac pljačkom i na ulicu svi, žao mi je što ovako izgubismo i Državu i suverenitet, niš nije naše ni banke ni tvrtke, osim ovih državnih koje su na koljenima od pljačke

Ovakav nacionalni osjećaj je pripadnički u isticanju vrijednosti onkraj drugih i drugačijih, nikako ne ulazeći u njihovu intimu, nego općim slikama i mislima suvislo opetuje o slobodi i ljepoti slobode, o slobodarskim krilima ispod kojih se trebaju izleći ptići bez straha za sutra, za budućnost, za: potomke naše/za bolje sutra/koje izgubismo/zbog zaborava/slobode/istine/i dostojanstva.

RED GLADI I TAME potom po zagovoru Božjem u toj TAMI nadvladaše GLAD I TAMU, jer unatoč svemu podigoše ni manje ni više nego šest života djece svoje i onda se njima (to jest djeci njihovoj) povijesni rulet opet zavrti i ponovi ali se mi mnogi izgubismo i po zagovru Božjem i njogovoj milosti ostadošmo opustjeli i uglavnom bez djece u tom roku dakle Božjom voljom posta ova Hrvatska zemlja pustija, jer nakon krvavog Titovog doba započe JEDAN NOVI I NAMETNUTI RED RATA I PORATNE BIJEDE ali ne bi REDA GLADI već RED SVAKOJAKA IZOBILJA POTROŠAČKOG ter narod hrvatski uglavnom upade u ĐAVLOVU STUPICU JER PRIHVATI NJEGOVE \ " DAROVE \ " I PADNE U ZAČARANO I VJEČNO DUŽNIČKO UZNIŠTVO (ropstvo)

S našim umirovljenjem izgubismo stan, drva, vrt, zemljište, ako ga uživasmo, pa i orguljašku naknadu, koji bijahu još i orguljaši.

nažalost moram konstatirati da je dosta ljudova iz moje generacije skrenulo, prolupalo ili kako vam drago. nije to onak da bi ih promptno stričeki u belom oblekli u luđačke, šeću oni gradom, druže se, komuniciraju, malo manje se ševe ili nikako (jedan od kurcijalnih razloga) dapače, ŠIRE POZITIVNU ENERGIJU silom ili milom. zrakom, telefonom, blogom pa i fejsom matere mu. kad mi netko lupi na širenje te pozitivne energije, a energija je u biti uvijek pozitivna (nemojte me sad hebati s nuklearkama) onda ja zaključim da je čovjek pun emocionalnog smeća i da nije našel svoj odgovarajući kontejner, pa mu je na svaki lonac osobito pun kipuće vode odgovor poklopac-pozitivna energija. kakva je to zapravo floskulica. ak te neko lupa po glavi, dela iz tebe budalu, pokrade ti prošlost, zahebe sadašnjost i onemogući i tebi i tvojoj deci budućnost kaj nam preostaje? širiti pozitivnu energiju? kaj da je to neki virus, pa odemo u prvi šoping centar i dahćemo nad proizvodima, osobito jestivim šireći taj virus. to kaj je dosta moje generacije našlo utjehu u pozitivnoj energiji raznoraznih orijentalnih vještina, plesova, jogitisa, makrobiotike, jehovinih teta, rašljarstva, to kaj se bave eko uzgojem na bakonu jedan puta jedan, to je sve posljedica pizdarije koja se zove rat i poraće. najljepše godine su nam otišle vrit. prvo smo kusali mašući zastavicama i buljeći u uvijek nasmijanu jovanku, onda smo gubili svoje najdraže, a potom i negdje u isto vrijeme izgubismo svoju najdražu - lijepu našu. i kaj drugo čovjeku preostaje nego biti optimist. no to s pozitivnom energijom obara s nogu. ta sintagma izlazi iz usta, hebomepas vrhunske rodovnice, navek kod ljudi kaj zapravo šire negativnu energiju i onak su tipični crnjaci. pomisao na njih, druženje s njima, a još više kakav posel ili slušanje njihove priče ubija u pojam. podsjeća to na onu klasičnu: nisam pijan, ne nisam pijan ili dosljednije: nisam lud, ne nisam lud, to kaj...

Gledao sam čak i onu utakmicu u kojoj izgubismo od Argentine, koju je malo tko gledao jer smo tada važili za luzere.

Rastuži li nas kakav bledi lik, što ga izgubismo neko veče, znamo da, negde, neki potok, mesto njega, rumeno teče

Valjda u tom vihoru sudbine čekajući nastavak naših života izgubismo ne samo ' zlatne godine ' mladosti, već nam uskratiše i sjećanje na ono što smo ipak uspjeli oteti neumoljivoj fortuni

Kasnije izgubismo spojne niti, nismo se susretali.

I ne slušav tragične zgode pariske - mi se polagano izgubismo s terase...

U UEFA pretkolu već je pukla bruka Iako jedan uspje ' zabit ' Vuka U Latviji izgubismo I ponos I čast Sad će nam u Osijeku vadit ' mast.

Kao, sve je u interesu bratstva i jedinstva, a mi izgubismo sve što je srpsko.

Kakva utakmica, kakvi šokovi... ovo je meni ko onomad kad izgubismo od Francuza u polufinalu

Jesenjin i drugi nezadovoljni školama simbolizma i futurizma, osnivaju u stanu Mariengofa, uz čaj od mrkve imažistički pravac u poeziji.Imažisti su bili bučniji na ulici nego u književnosti.Promićući svoj pjesnički pravac svuda su se vidjeli i čuli.Kolektivna zbirka Bojadžinca reci, u kojoj je objavljena Poema o Keruši koja je Jesenjina svojim originalnim humanizmom neobično popularizirala, tiskana je na groznom papiru.Njihovo izdavačko poduzeće, stvarno i knjižnica, u doba kada se sve nacionalizira i kada nitko ne može ništa samostalno objavljivati, održava se samo zahvaljujući Jesenjinovoj okretnosti.Imažisti su poduzimali i putovanja po Rusiji da bi se ishranili, promicali imažizam i priredivali književne večeri.Najčešce su napuštali Moskvu da se sklone od očiju vlasti koje ih nisu trpjele zbog uličnih skandala.Imažisticki pokret značajan je u Jesenjinovom radu kao izvjestan prijelom.Pod njegovim utjecajem on se osjetio posljednjim pjesnikom sela, koj prilazi lagano gradu i postaje sve više gradanski poeta.Preokreti sa Jesenjinom su se dogadali često, ali ovoga puta 1920. u Moskvi nije bila posrijedi samo osobna sudbina, niti težak život, ni neimaština, ni potucanje po hladnim ćumezima.Jesenjin je najviše patio u sebi zbog bijede života, zbog nedaća i sroziranja kojima nije bilo kraja.Sve događaje oko njega Jesenjin je upijao u sebe, pateći kao junaci Dostojevskog.Samoću je izbjegavao, jer je od svega viđenog i doživljenog postajao mraćan, a noću, kada niko nje bio kraj njega, počinjao je votkom liječiti strah od groznih prizora i usamljenosti.Poslije ovakvih bdijenja i napetosti, naravno da su nailazili trenuci teške melankolije, opjevani u Kobiljim koracima.Zbog imažistickog pokreta a i da se snađe često u doba gladi Jesenjin često putuje na jug Rusije.Na jednom od ovakvih putovanja, u ljeto 1920. godine Jesenjin doživljava sudbonosan preokret u svome životu.U vlaku od Kislevodska do Bauka, negdje izmedu postaje Tihorjecke i Pjatigorska, posmatrajuci kroz prozor kavkazke pejzaže gleda trku ždrijepca i lokomotive.Meriengof, koji je stajao kraj njega, posmatrajuci i sam ovo zanimljivo nadmetanje, opisuje ovaj prizor u Romanu bez laži - " Stepom, uporedo sa našim vlakom, jurio je do ludila uplašen od lokomotive, vrani laki ždrijebac.Prizor je bio dirljiv.Vičući iz petnih žila, mašući gaćama i klimajuci svojom tršavom plavom glavom, Jesenjin je bodrio vranca da istraje.Čelićni i živi konj trčali su uporedno dva kilometra, zatim je četveronožac počeo da odustaje i mi ga izgubismo iz vida Jesenjin je bio van vida..... ". Umjetničku evokaciju ovog cijelog događaja daje u četrdesetodnevnom spomenu.Tada prvi put u njegovoj poeziji trubi rog i objavljuje selu dolazak gosta sa željeznom trubom.Ovi stihovi ciklusa predstavljaju vrhunac njegovog bola i istovremeno slom svih njegovih ideala, vezanih za selo kao glavni izvor snage.Od njihovog postanka pa do smrti, nekadašnji pjesnik radosti i svitanja ostat će na križanju puteva: jednom nogom u starom a drugom u novom svijetu.. Ovoj fazi Jesenjinovog razvoja, koju uglvnom određuje tragedija sela i osobna propast, pripadaju i njegove drame.Zemlja lupež je autorov potpuni krah prikazivanja suvremenih ruskih dramskih zbivanja.Medutim, drama Puacpv je vraćanje životu i revoluciji ili pokušaj svjesnog traženja izlaza i utjehe poslije sloma.

Izgubismo od stvarno strašne ekipe Francuske, koja je odigrala fenomenalnu obranu, a na vratara neću uopće trošiti riječi - RISPEKT.

Nošeni vihorom života, pomalo izgubismo svoja prava lica..

BAKI tog suncanog dana 18.12.2005 godine svi cemo se sjecati dugo i dugo i mnogima ce ostati duboko urezan u srcima i duši... to je dan kada izgubismo velikog prijatelja... veliku osobu... veliku licnost... i mnogo toga sto je nas drug Baki bio... po potrebi brat, drug, prijatelj, ali nikada i neprijatelj... nemojte zaboraviti ovaj dan 18 decembar i makar se prisjetiti na naseg nikad ne prezaljenog prijatelja EMIRA BAJRAMOVICA-BAKIJA..