Prijatelja sam upoznala prije 8 godina, kada se zalazilo u disco clubove, kada se plesalo na Ace of base, Krivo je more... kad sam sanjala o velikoj ljubavi i vjerovala da ljubav boli (al ne boli:) on je uvijek bio u klapi koja je pravila probleme, kojima je tučnjava bila imperativ... u jednom naguravanju sam se našla i ja (slučajno:)), da nije bilo njega koji me gurnuo u stranu, ne bi bila zaradila samo masnicu na ruci, nego bih bila udarila glavom u vrata:) počeli se pozdravljati, počeli se družiti... doznala sam tad kako me zapamtio s jednog parkirališta, kad sam slavila rođendan, tad sam skakutala, plesala:)))... (sjetila se toga, al ne i njega:) voljeli smo se nekoliko mjeseci... tajno... nismo izlazili u javnost... nismo se sakrivali, al nismo se ni pokazivali... znalo se, a zapravo nije... on je uvijek imao svoje društvo, ja svoje... kao dvije bande koje se baš i ne podnose:)) bio je nedodirljiv, bio je nedostupan, a prema meni tako nježan... (i uvijek to tako bi:), kad ih vidiš onako velike izvana, dušice su zapravo:) udaljili smo se, jer se nismo mogli prilagoditi... ali uvijek bi imali poglede koje nitko nije razumio... uvijek bi se zaustavio kad bi prošao kraj mene, slučajno bi se dodirnuli... jednom mi je rekao kako bi mi dao sve, kako bi, da sam samo njegova, kupio konja... ali ja njegova nisam bila