Ukoliko u ovom ili idućim mjesecima postoje velike oscilacije u dnevnim i noćnim temperaturama pčele će shodno tome širiti i skuplati klupko, izlazit će češće na pročisne letove.

Ljudi su se skrili iza zidova debelih kuća, niko nije lud po ovome izlazit vani, red se zna.

500 hiljada branitelja, saće izlazit jedan po jedan sa svojin problemima u novine i tražiće da in se pomaže jer su se stavili na branik, kurblu i blatobran domovine.

ako ste slučajno došli do kraja teksta samo da vam kažem da sam skoro sve obrisala jer se pitam kaj prosječna osoba bez ubilačkih nagona treba radit i kako se ponašat. čemu ovaj tekst služi? dal da ostavim sve i odem volontirat u neku pustinju? il se trebam zatvorit u stan i ne izlazit i ne putovat nikud zbog straha od napada? da gledam dokumentarce o bijedi i bolestima i plačem? a ja kao idem na more danas ko je to odredio da ja mogu ić na more, a ne da sam mrtva na tržnici u iraku? jebote

gospođo u dobrim godinama, duboko-more, vučeš me za jezik da napišem koju riječ o godinama. kad si mali ti govore, ne, ne to ces kad odlastes. kad si mlad ti govore ne, ne još si premlad/a i onda u nekom trenutku nastupi moment kad ti govore, ne ne ti si prestar/a prestara za dugu kosu, prestara za izlazit van, prestar za dobit posao, prestar za nešto jesti/ne jesti. ista stvar kad si mlad; ne možeš radit ovo ili ono ili obuć ovo ili ono ne smiješ ići van ili ne smiješ jesti ovo ili ono. uvijek si ili premlad ili prestar.

Oni sjede subotom navečer u Mesićevoj ulici u kombiju, sve mirno promatraju, i mole Boga da sve ostane na razbijanju čaša i flaša i da ne moraju izlazit iz toplih vozila

da evo sjetila sam se da bi opet nešto mogla našvrljati tu. iako nikad nemam inspiracije al okei. ja sam vam glavnom okei.. život mi ide nekim svojim tokom.. škola, praksa, trening, izlasci.. i tako.. još malo pa je škola napokon gotova. i ljetooo.hvalim te bože... jedva čekam stavit mozak na pašu.. izležavat se koliko hoću.. radit sta hoću.. kupat se.. izlazit.. ahh. a naravno. svi to čekamo. i takoc. još razmišljam o premještanju u komercijaliste.. jer ovi neki pojedinci iz raza ne zele da odem.. jer ću im falit.. a jbg. moram razmišljat o svojoj budućnosti.. drago mi je sta im nešto značim i sta ne žele bit sljdeće godine bez mene.. ali sve ima svoje prednosti i nedostatke. ehh. neke stvari mi još nisu jasne. i neznam ko mi govori istinu.. a ko sere. mah. zapravo ni nezanima me. nek svatko govori sto hoće. ja imam svoj život i ne želim se zamarat tim stvarima. ehh. i takoc. željela bi pozdravit neke ljude do kojih mi je stalo: debbie, teja, sena, jan, helly, daria, mala ana, elis, kika.. nina, čiba, barbara.. a tu je i još jedna osoba. ali neznam da li je njoj ikako stalo do mene. ehh. eto to bi bilo to ako sam nekog zaboravila sorry te. (btw nisam išla nekim redosljedom.. nego tako..) eto.. idem ja polako.. uzivajte mi. volim vas sve.

Ovo je NAÅ A država, a ne samo njihova, i ne moremo vječito zatvar oči, ne izlazit na izbore i td

Onda neču ni izlazit, ne želim da me iko jebe u mozak, a pogotovo ne ti panjevi iz vlade.

Pozdrav ekipa, 22 godine, i patim od te anksioznosti, inace jako vedra i vesela osoba kad odjedanput klik, evo ga umiren srce, gotovo, tumor leukemija, kraj covice gotov san, i onda svatih, judi to je psiha, i recen se i neeceeeea razbojnice, necu ja sidit doma, bojat se ic na more, na kave, sa ekipon, mucit jadnu curu za koju zivin, ma neeeeces, liudi imaju 7 puta vece probleme pa zive i nije im nista daaajte ljudi amo skupa pusti tablete pusti doktore (ako ste sigurni da je psiha da nije nesto fizicki) idemo se borit, kako smo se sjebali tako cemo se i popravit, sami sebe, ja san pocea trenirat, izlazit, forsiran sebe, znoiim se i misli Da sam mrtvac koji hoda, ali neces raaaazbojnice, iden dalje i oook mi je, prebrodjujem to lagano, vracam se u zivot i bolje mi je.

Ne pada mi na pamet zbog toga izlazit s posla.

Tip može izgledat i ovako i onako ako je " potrošna roba " ima li iskrice u očima i djeluje li pristojno, ali, hajdemo stavit ruku na srce (bez himne, he he he) ko bi, recimo, mogao izlazit sa Å eksom ili Å kegrom?

S druge strane, jedan moj frend je bio strahovito ružan (težak oko 150 kg, brijao se na ćelavo, brčići i bradica a la Mao Ce Tung) ali mi je s njim bilo fora izlazit i družit se

Nokin 3.7 mi bas onako odgovora 3. savrsen dizajn 4. nokia music s Mixradiom 5. Nokia drive i nokia maps 6. espn sportska aplikacija 7. Ekran u titana je podosta velik i bojin se da bi se to moglo odrazit na bateriju dok kod nokie to nije takva situacija. 8. A i nokia je ekskluzivni partner Microsofta te ce za nokia prije izlazit nadogradnje i bit ce optimizirane nokiinim uredjajima.

zigy kažeš da je utjecaj crkve obrnuto propocionalan standardu građana pa spominješ Mexico.Zašto lažeš pa spominješ Mexico u svezi utjecaja crkve kad u Mexico svećenik u crkvenom ruhu ne smije izlazit u javnost.

Izlazit će jednom mjesečno, a distribuirat će se elektronskim putem.

Na putu do odredišta umalo da nije izazvao dva sudara, staroj skočio tlak, starom počela izlazit para na uši, a ja samo jedva dočekao da stignemo u Rudeš.

Ako bude novca, izlazit ćemo dvomjesečno, a u međuvremenu ćemo nastojati članstvo informirati preko mjesečnih ' newslettera '.

Moramo izlazit na svake izbore a ne stat doma

p. s. je li tko zna je li živa ona stara jovićka (radila u kiosku na pazaru) što je otišla u penziju nakon što su pristale izlazit slikice " povratak otpisanih "?

hvala sto si me podsjetio/la da je petak 13. sad necu izlazit cijeli dan iz kuce.: D

U vezi sam s momkom vie od godinu dana, i toliko i zivimo skupa, svi su bili protiv nase veze, moji su meni branili a njemu njegovi, dosta smo daleko bili udaljeni, borili smo se protiv svih da bi bili skupa, na kraju me zvao k sebi u Zg da zivimo skupa, jer nam je to jedino bilo rijesenje.Patili smo dosta jendo za drugim, ovo mi je prva ozbiljna veza i najduza a tako i njemu.Ja sam napustila sve svoje, i dosla tu gdje nikog nemam, nit poznajem, ni dan danas nemam prijatlejicu: (Puno toga smo prosli skupa, i puno s evolimo, al ja postajem ocajna i pocinjem luditi, i pucati... Postala sma ljubomorna iako nemam povoda za to.Otkad sma tu dosla stalno sam u kuci, nemam prijateljice, samo radim, i on mi je u glavu, on je prestao izlazit zbog mene d anebih ostajala sama doma, a on se provodio.Nemam s kim ni popricat ni nista, i to me izludjuje, ja pucam psihicki, i zao mi je njega... U zadnje vrijeme non stop ga napadam, bojim se da kad treba otic negdje van na pice da c eupoznat neku curu i mene ostavit, a najvose se bojim da ako izadje van negdje i napije se da ce me prevarit, oboje mastamo o buducnosti, i slazemo se lijepo sve dok ja ne pobudalim i ne pocmem ga napadati.Kad se posvadjamo puno ga povrijedim, on pocme plakati, sve i svast amu kazem a najvise odi drugoj curi, ako nisi sretan samnom nadji si drugu, sta cu ti ja u zivotu itd itd... ti mene ne volis bla bla bla... I mnogo toga jos... Psihicki mislim da sam pocela pucat, volila bih da sam opustenija, al neznam kako da se smirim, nikad mi nije dao povoda za ljubomoru, naprotiv, bori se za mene kao sto nikad niko nije.... Zao mi ga je d aga gledam kako prakticno nigdje nesmije izac van da se mi nebi svajdali i da ga ja nebih napadala.Volm ga puno, i sve bih dala za njega, al bojimse te jebene prevare pogotovo ako se napije, i da ce unistiti sve sto imamo lijepo i da ce nam doc kraj jer nijedno nebi nikad oprostili prevaru... Molim vas pomozite mi, jer nemam kome da se obratim: (:

World of warcraft: The Magazine izlazit će četiri puta [... ]

pa to je ubiti odlicno.. meni se neda izlazit do 6 ujutro.. a tako zavrski svaki put.. ako ne i duze..

Tek nakon 23.00 sata ljudi počnu izlazit u grad jer je preko dana nepodnošljivo ističe, i dodaje kako su se kupali na obalama Dohe, ali ljeti je i more pretoplo, pa se nakon 9.00 sati ujutro ne može biti ni u moru.

Htjeli smos e žaliti ravnateljici, no pljuštala je kiša dva dana, pa nisam htio ženicu trudnu do zuba slati po takvom vremenu, a ja baš za takvu pizdariju ne mogu izlazit s posla.

Ponavljam se jer sam to komentirao: teško je, svake godine sve veći broj intervencija, pratiti kao dobrovoljac a negdje si u radnom odnosu (pogotovo ako još radiš u smjenama), ne može se ni živjeti radeći samo tri miseca kao sezonac (a i neki drugi poslovi ljeti su puno bolje plaćeni), teško-gotovo nikako ne možete dobit u društvo zaljubljenika-dobrovoljca starog 19 - 20 godina i više, on se gleda stalno zaposlit, DVD-a stolječima su daleko od onih vremena iz pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih a da ne govorim i o onima prije.Ako se u DVD dođe oko desete ili prije, može se očekivat da će se i " zarazit ". I moj je takav put bio i sa 15 godina sam počeo izlazit na intervencije (1974 g. i ponosan sam na to). U svakom DVD je tako bilo.Naravno rizik je bio tada isti kao i sada.Opasnosti ima na svakom poslu, ali mnogi se sezonski zapošljavaju (sa 16 - 17 g.) na poslovima u kojima prijete slične ali možda i veće opasnosti od rada kao vatrogasac.

Vec mi je postalo dosadno izlazit po kaficima, partyima i inim sranjima...

su ovdje već počele izlazit na sunce.

Milicajci šutke i polako krstare gradom i neće izlazit iz službenih golfova osim ako....