Rana večer u tuđem gradu.Ni skupa šminka nakon 12 sati neonskog svjetla ne izgleda ljubljivo.A i meni je već pomalo dosta.Šetam polako nekim glavnim ulicama.Debela sam, gegam se poput patke kad hodam.Potrebno je malo vremena za prebaciti težinu na drugu nogu.Svjesna sam pukotina ispod koraka.Zato gledam ljude.Pred rasvijetljenim izlogom, dobrodržeći starac.Povlači za ruku ženu mojih godina.On je sramežljiviji nego ona.Ona ga otvoreno odbija.Uspijeva uvući je u svoju trgovinu.Nimalo silom.Ona zna što želi.Zalijepim se za prozor i buljim u njih.Nalaktila se na pult i bira komade kroz staklo.On joj straga povlači hlače i kao životinja, a ipak nježno, nagurava se na nju.Ne primijećuju me.Ljudi u takvim izlozima obično biraju vjenčano prstenje.To mi ne treba,. Idem dalje.