Ispitom se mora potvrditi znanje u sljedećim područjima u potrebnoj mjeri, ovisno o profilu i stručnoj spremi veterinara: (a) nacionalno zakonodavstvo i zakonodavstvo Europske unije u području veterinarskog javnog zdravlja, zdravstvene ispravnosti hrane, zdravlja životinja, dobrobiti životinja i farmaceutskih tvari; (b) načela zajedničke poljoprivredne politike, tržišne mjere, izvozne subvencije i otkrivanje prijevara (i u globalnom kontekstu: WTO, SPS, Codex Alimentarius, OIE); (c) osnove prerade hrane i prehrambene tehnologije; (d) načela, pojmovi i metode dobre proizvođačke prakse i upravljanja kakvoćom; (e) upravljanje kakvoćom prije sakupljanja/izlovljavanja (dobra uzgojna praksa); (f) promidžba i primjena načela higijene i zdravstvene ispravnosti hrane (dobra higijenska praksa); (g) načela, pojmovi i metode analize rizika; (h) načela, pojmovi i metode sustava HACCP i njegova primjena u cijelom lancu proizvodnje hrane; (i) sprečavanje i suzbijanje opasnosti za zdravlje ljudi koje se prenose hranom; (j) dinamika infekcija i trovanja u populaciji; (k) dijagnostika u epidemiologiji; (l) sustavi praćenja i nadzora; (m) nadzorni pregledi i propisano ocjenjivanje sustava upravljanja sigurnošću hrane; (n) načela suvremenih metoda ispitivanja i njihova primjena u dijagnostici; (o) informacijska i komunikacijska tehnologija u okviru veterinarskog javnog zdravstva; (p) rukovanje podacima i primjena biostatistike; (r) bitni aspekti vezani uz TSE; (s) dobrobit životinja u fazi proizvodnje, prijevoza i klanja; (t) ekološka pitanja vezana uz proizvodnju hrane (uključujući zbrinjavanje otpada); (u) načelo predostrožnosti i interesi potrošača; i (v) načela izobrazbe osoblja koje radi u lancu proizvodnje. 2.1. Kandidati mogu steći potrebno znanje u sklopu svog temeljnog veterinarskog obrazovanja ili kroz izobrazbu ili stručno iskustvo stečeno nakon dobivanja diplome veterinara.