.. ja, ja ne mogu wiše owako.. ne mogu wiše trpiti zabRane RoditeLja.. zašto mi uskRaćuju sReću?.. zašto mi bRane izLaske?.. pa ne tRažim mnogo.. doma se uwijek wRatim do 22 h.. kako me ne shwaćaju, da i ja žeLim zabawu i Ljubaw.. naime, uwijek se idem naći sa maRijem kada idem wan.. a moja staRa mi odmah swe upRopasti.. počne me zwati i ispitiwati ko neki detektiw, gdje sa, šta sa, šta Radim.. a da joj kažem da imam dečka, onda bi još wiše poLudjeLa.. kada sam biLa s Domagojem, ona je znaLa za njega, čak mi je uzeLa njegow broj moba iz mog moba.. i staLno ga je zwaLa i ispitiwala o meni.. užas, izLudjeLa sam.. a sada.. sada wiše ne mogu.. gotowa sam.. ne mogu bez maRija i ne žeLim da mi staRa upRopasti swaki izLazak sa njime.. kada je škoLa tRajaLa, nisam uopće išLa wan.. samo sam učiLa kako bih se dokazaLa.. da imam wiše sLobode kada dođu pRaznici, aLi neeee.. oni to uopće ne cijene.. kao da mi ne wjeRuju.. ali zašto?.. ne žeLim da mi uskRaćuju Ljubaw.. time patimo i on i ja.. užasno mi je teško bez njega.. bez njegowih šaLa koje mi odmah uLjepšaju dan.. bez njegowog osmijeha.. bez njegowih poLjubaca po mojem wRatu koje jednostawno obožawam.. bez njegowog zagRLjaja.. nježnosti.. zašto mi to swe uskRaćuju?.. zašto Lijepe stwaRi jednostawno ne mogu tRajati?.. zašto im netko uwijek stoji na putu.. nikada nisam osjetiLa sReću u potpunom smisLu.uwijek je tu nešto što mi ju kwaRi, a često i pRečesto su to moji RoditeLji.. zaR stwaRno tRažim punno?.. žeLim maLo miRa i sLObode.. baRem sada kada su pRaznici.. ne žeLim wiše pRopLakati swaku wečeR jeR dan nisam pRoweLa sa njime.. ne žeLim wiše kRiwiti sebe zbog ne wiđanja sa njime.. žeLim ga zagRLiti i biti sRetna sa njime.. u potpunosti.. bez owakwih pRepReka....