O. K., iz same perverzije i laži i kurvanja dolaze ideje o boljim vremenima, što znači da konfuzne situacije same podstiču pitanja o moralu svijeta i Moderne. oh, jebi me tako da uzmognemo ostati moralni, troši me fino, da se možemo izdiferencirati iz ćopora kao sveci i uzoriti ljudi, kao " nobilitas ". kurvarima više ni to nije bitno, pa se nobilitas pokušava stvoriti iz pornjave i bludničenja ćoravog, ali onda ne traži da te cijenimo kao gospodina i damu. moralka, ti si roba, draga moja. oni ne kuže da moral kao forma smislenosti ne posjeduje vremensku, socijalnu ili neke imanentne, tvarne limitacije, i zato sve uvijek može biti uzeto kao etički problematično, pa čak i pizda i seksanje i bludničenje, a oni tebi, moralka, kao, predbacuju da nisi u pravu. dakle, narinuli bi svoja usrana viđenja u sistem-hrvatska, a onda bismo se trošili dok se cijela država ne bi pretvorila u bordel, iz kojeg bi oni opet izašli kao politički sveci. 20 godina trpimo to lažno sranje, i droce koje se s njime vrte, da bi zaradile, jer nemre s mozgom zaradit. možda-ti-dam, to je neutralna pozicija, više partizanska, jugovićka, mutava. bolja je ona imperativna, direktna, kapitalistička, a odaziva se na hajde-izjebi-mi-ju. moralno i nemoralno spojit ćemo ovako: AKO ME VOLIŠ - IZJEBI ME ONDA. eh, a moralka sad pita kakva je dalje etika i kultura te veze, a ne da li je došlo do prvog seksanja jer jasno da će doći. ili, da se izrazim u indirektu, AKO MI JU VOLIŠ - IZJEBI MI JE. but, anyway, it is not one coherent theory of morality or obscenity and that is the ethos-of-the-Moderna. amen. po tome i jeste slobodni. moral implies conformity to established codes - to kužite svakako, ali ako dodam... and accepted notions of right and wrong, onda vam tu treba puno iskustva i životne škole i pametnih knjiga, a ne umišljenosti i lažne grandezze, jer na kraju krajeva, i najsuptilnija kurva mora biti jako verzirana i pametna, a ja ovdje ni za takve baš nesem nekaj preveć čul. he, he. izmorena je pizda noble-virtuous ako se PIMPEKU UVIJEK, ISKRENO I SA RADOŠĆU VESELI, A NE SAMO KADA TREBA POKUPIT PARU ILI DOBIT BOLJE RADNO MJESTO. to ne znači da i droljetine nemaju jasan etički kod. kod lakome lisice, kod prave sponzoruške kuje, štoviše, smjernost jebačka je RIGHTEOUS, besramna i bez ikakvog osjećaja krivnje, ali daj se onda zvati drolja, a ne dama, molim te.

Bili su zadnja sirotinja, zivjeli u na vrhu nebodera-zamka, a onda je Sejka poceo trositi jednu bogatiju trebicu guskicu koja je mogla da mu sreduje izlozbe i da tom genijalnom ukrajincu donese malo lazno kraljevskog osecanja. marija je naravno umrla izmorena depresijama i alkoholom. veliki Kis brinuo se pokoji put koliko je mogao svojim takoder sjebanim pravopesnickim zivotom.

... jučer tužna, izmorena i izmučena svijetom, u valu hladnoće, u magli tišine, tražila sam tvoj zagrljaj. održavao me na životu tek tako, dovoljno dugo da dočekam iskru koja je zagrijala moje tijelo iznutra i izvana. samo mi je to trebalo, samo taj zagrljaj, taj odmak od mrkle stvarnosti, od svijeta koji me neprestano podsjeća na kraljevstvo tuge... sivilo jutra dočekala sam ispunjena, sretna, dok me nisi podsjetio da si dio ovoga svijeta, da imaš slabosti i da si malen... moj vitez na bijelom konju, moja ljubav, moj spasioc... je malen... i nemoćan pred opojnim otrovima ovoga svijeta... krv mi je prokleta, duša mi je prepuna, ja moram davati, moram ljubiti, želim usrećivati, jer drukčije ne mogu... a sada mi se čini da ti to ni ne tražiš, da otrovan si opojnim slastima ovoga svijeta, da umrijet ćeš sa nogama na zemlji, da umrijet ćeš izbjegavajući upravo onaj oblak koji te može prenijeti daleko... i ne mogu protiv sebe, ja želim voljeti, ja moram sanjati... ne oduzimaj mi krila, jer moja vatra će se ugasiti... ako ti to ne možeš ili ne želiš podnijeti, naći ću drugoga kome mogu se predati, kome mogu obećati svoju dušu i tihe note moga srca... jer drukčije ne mogu. ja za ljubav sam stvorena, za let na krilima spasenja...

Izmorena sam i ovo mi bas dobro dodje.

Jura moj već tri tjedna stiže iz škole sa dva sata zakašnjenja jer se druži s Ivanom, a meni slaže priču o radionicama, dežurstvima, pločama... mama ništa ne zna.... nikad nije bila u školi.... Draga Faca radi u svom hladnjaku, popapa nešto i ode u krpe... do novog dana... nisam imala kome reći što me sve muči... i večeras roditeljski-od pola šest do osam.... sve sam rekla... roditeljima i učenicima... jedna mama je rekla da smo mi krivi... nastavnici... ja od 25 ljudi imam 13 sa kaznama... ja kažem da su djeca bezobrazna, da ne slušaju... naglašavam da ne sva... ona lajava i drska... ja i vjeroučitelj smo krivi... skoro sam je izbacila van... ona podržava svoje drago, bezobrazno dijete... rekoh roditeljima sve i neka ostanu oni koji me žele nešto pitati... ostanu dvije obitelji sa djecom... moja " cvećka " i njezina mama ne.... ajme, kako mogu? ja sam malo još popričala sa ovima koji su htjeli nešto popričati ili pitati.. i otišla izmorena kao da me tenk pregazio.... tužna i prazna.... nezadovoljna... žao mi što su izbacili Stipu, i jedino me je obradovao i nasmijao divan Božićni film... eto, ljudi moji, to je to

hello evo i mene konačno neispavana izmorena ma koma sam danas ću ranije u krevet moram odspavati malo sva sam nekakva nikakva nikako doći k sebi mislim da mi je to još od godišnjeg ono navikla se ja na ljenčarenje hmm da ribice su živnule malo su se oporavljale od nedavne grmljavine don je po običaju dosadan a mačka izbezumljena i bježi glavom bez obzira od karle mislim da bum vas sad malo sprećitala onda još malo delala a naravno prije toga odoh kod mame u prizemlje popit kavu s majkom kissssaaaaa.....

S nepokolebljivom vjerom u Boga živim dan po dan, pomalo izmorena otrovima koji bi me trebali izliječiti.

Blago je naravno zakopano u stanu gdje dobro izmorena djeca dobivaju obrok i obaveznu tortu.

@elle, hvala na dugom komentaru u koji je uloženo dosta truda. cijela ekipa onih koje si nabrojala da rade nedjeljom spada u državne službe ili u lokalnu upravu i samoupravu i njihov rad nedjeljom reguliran je na pošten način, niti rade svaku nedjelju, niti im nedjelje ostaju neplaćene. itekako dobro im je regulirano radno vrijeme i preko tjedna, pa imaju i slobodne dane i slobodne pauze i sve ostalo. kako liječnici, tako policajci. osim toga, oni su pod zaštitom sindikata i uopće nisu na slobodonom tržištu. teško bi policajac, liječnik ili netko sličan (a gotovo svi s tvog popisa su takvi) mogao ostati bez posla zbog sindikalnog prosvjeda. za razliku od njih, obespravljeni radnici, koji nisu pod zaštitom države, itekako su na udaru moćnih kapitalista. tvoj komentar mi je malo čudan, jer s jedne strane tražiš zaštitu za sebe, kao izmorena si kroz tjedan, a s druge strane bi onemogućila zaštitu obespravljenim prodavačicama. zbilja te ne razumijem. u mom postu nije bilo riječi o kerumu i njegovim dućanima, već o jednom drugom, bivšem zadarskom, sada riječkom poduzetniku, koji je spomenuo svog prijatelja majbaha. a kod tog poduzetnika prodavačice STOJE za kasom, iako bi mogle sjediti. ja sam protiv nepotrebnog izrabljivanja radnika. gdje god se to može, treba uvesti bolje uvjete. konačno, dobre uvjete rada smo imali u šugavoj jugoslaviji, pa nema razloga da ih Lijepa naša nema nema tu izgovora. mene baš briga kako je u italiji, engleskoj ili negdje drugdje. ja želim da lijepa naša, koju smo jedva dočekali, bude najljepša i najhumanija i svi moramo raditi na tome. nadalje, vrlo ružno pišeš o crkvi. izvlačiš neke primjere, koji veze nemaju s onim što crkva u hrvata stvarno jest u cijeloj svojoj širini i povijesti. crkva u hrvata je okupljala hrvate od pamtivijeka do danas i da nje nije bilo, teško da bismo se uopće održali kroz ovu dugu povijest, koliko nas malo ima. ako si ateist, ne vidim zašto bi te trebalo uzbuđivati što crkva poručuje svojim vjernicima. daj unesi malo tolerancije u život. ja kao vjernik imam pravo komentirati crkvu, jer se ona mene tiče. ako crkvi dajem novac, onda je to zato jer ja tako hoću, a ne zato jer me netko na to tjera. vjerujem da ako ne ideš u crkvu, da ni ne daješ za crkvu, pa ne vidim razloga da potežeš pitanje financiranja crkve, niti njenog rada. u svakom slučaju, kad ti bude frka u životu i za tebe su crkvena vrata otvorena. što se tiče izdvajanja dijela poreza za financiranje crkve, to sigurno nije od tvog poreza, već od mog i ovakvih kao što sam ja. jer i mi izdvajamo novac u poreznu kasu i želimo da nam se dio tog novca vrati u našu crkvu, baš kao što se vraća sportašima, glumcima, nacionalnim manjinama i svima ostalima koji žive na državnim jaslama, a koji mene ne zanimaju, ali se ipak financiraju od mog poreza, pa se ne bunim. i da, život nam neće biti u kaosu, svi dućani na benzinskim pumpama i tržnice i dalje će biti otvorene, pa što god ti treba, možeš tamo kupiti. no hvala bogu, matere s djecom u kolicima više neće dovoditi na nedjeljni izlet djecu u šoping centre u onaj smrad i bakcile, pogotovo ne u podzemne garaže prepune ugljičnog monoksida, kao što su to do sada radile. vjerojatno će nedjelju provoditi negdje na izletu, u prirodi ili u posjetu zaboravljenima baki i djedi. ako same nisu svjesne da djeci nije mjesto u šoping centrima, onda će ih bar ovo društvo usmjeriti na ispravan put.

A u spomenutim novinarskim prilozima prava je rijetkost uz izmorena lica (ali nakon uspješno ugašenog požara i zadovoljna) pripadnika zemaljskih vatrogasnih postrojbi vidjeti isto tako izmorena, ali i ponosna lica ljudi koji stoje iza imena Kanader, koje se tada izgovora s golemom zahvalnošću i poštovanjem.

Najprije sam to pripisivala njegovim problemima na poslu, no kad sam jednom, izmorena, htjela napustiti dnevni boravak u kojem bismo obično razgovarali, uhvatio me za kosu i grubo vratio u sobu.

prva 2 - 3 tjedna sam radila.snimanja i slicno. bilo bi to u redu da sam to zeljela ali stvarno sam vec bila umorna od svega i jedino sto mi je trebalo je bio san. ali moja mama i agent i. odlucili su drugacije. organizirali su mi jako pazljivo svaki dan, vracala sam se kasno navecer izmorena i onda kad bi legla u krevet samo bi pocela plakati jer sam bila iscrpljena. ko da su iz mene usisali svaki atom snage. nikome nisam nista govorila jer sam mislila da me hvata pms ili nesto. ono najgore, pocela sam gubiti kile. nitko nije nista primjecivao jer je ionako bolje biti sto mrsaviji a mama ionako nije imala pojma kako stvarno izgledam u badicu. onda je bila i jedna svada sa dragim koji je u to vrijeme bio kilometrima daleko sa svojim deckima. sad vidim da sam u potpunosti bila u krivu. zapravo, bilo je krivo moje fizcko a samim time i psihicko stanje. to je trajalo dok se jednog kasnog popodneva boja moje koze nije doslovno stopila sa bojom bijelih plahti na kojima sam morala pozirati. pocelo mi se vrtiti ali jos uvijek nisam nista govorila, mislila sam da ce to proci jer su mi se takve stvari dogadjale tih dana.ali onda sam trebala ustati. i to je bilo to. nisam mogla. tek onda sam shvatila da bi bilo dosta. samo sam rekla da vise to ne mogu. nisam imala snage davati druga objasnjenja. tako sam izgledala da to nije niti bilo potrebno. odmah su digli uzbunu. mislili su da je to trenutna slabost ali znala sam da je doslo daleko od toga. anoreksija me opet pocela hvatati. taj osjecaj mi je bio jako dobro poznat. istog trena otkazano je sve za iducih tjedan dana (koliko sam jos trebala raditi po raznim mjestima), poslali su me Njemu i njegovim deckima na brod. vec sam toliko puta prosla takve stvari da sam odmah znala sto mi treba. mama se nije imala pravo buniti jer je shvacala da je ona dobrim djelom bila kriva za to. rizik je bio velik ali znala sam da cu biti ok. i bila sam. decki su jako pazili na mene. ja sam samo odmarala, spavala. iduceg tjedna su nam se prilkljucile i cure a dalje sve postaje dio nase povijesti. tulumarenje od jutra do mraka (ni sama ne znam kako sam to izdrzala, nemojte reci mojim doktorima, pali bi u nesvjest). zato sam sada i ako umorna prehladena. ali proci ce to brzo.

Premda izmučena, izmorena i iscijeđena Barbara Ružić je opet opalila 65 puta (21 prolaz), s izuzetkom odličnih uzdanica za budućnost ženske odbojke Katarine Barun i Maje Poljak kod drugih se osjećao duhovni boravak na nekom drugom mjestu, a ne u Ledenoj dvorani Doma sportova.

Vidno izmorena, ali vrlo elegantna u crnom, pokušala je odgovoriti: - Da, srčani je

' Molim te, dragi, ne sad, čitav dan radim i izmorena sam. ' Koliko puta ste se morali suočiti s ovom rečenicom?

Na udici je borbena do kraja i kad je vidite da izmorena leži na boku, spremna za sak, možete očekivati žestoki otpor, pa ako ste samo malo neoprezniji (sigurni u ulov) slijedi pucanje najlona i bijeg.

Majka mu leži izmorena, sklopljenih očiju, iscrpio je posljednji napad astme.

Ona je radila od dana u dan, jer je mislila da raditi mora, a kad bi izmorena sustala, bio joj je počinak prava slast.

Ona je ostala, vidljivo izmorena, ležati na krevetu.

volimo li biti zaljubljene? jesmo li ovisne o ljubavi? neke od nas svakako jesu. pišem sa stajališta žena jer sam i sama nježnijeg spola, no ne isključujem da takvi slučajevi postoje i kod muškaraca. zapravo, znam da postoje jer sam se nekoliko puta susrela s time i kod svojim prijatelja, no nekako mi se čini da je to puno češće kod žena. jedna moja dobra prijateljica koja nije imala previše iskustva s muškim rodom nedavno mi je poslala poruku kako je još uvijek muči to što je ' čovjek njenih snova ' daleko od nje. nije me to nimalo iznenadilo, svako malo dođemo do te teme, ali tada sam u glavi počela malo zbrajati koliko ga već nema. i došla sam do brojke - 3 godine. ovako se ne čini kao velika brojka, ali kad malo razmislim - za ljubav je jako velika brojka, a posebice za tu vrstu ljubavi. nikad nisu bili zajedno, nisu se ni družili, samo su se površno poznavali kao susjedi. no ona je ipak godinama, već jedno 7 godina, tvrdila da je zaljubljena u njega. i kad je bio ovdje, u našem divnom gradu, nije poduzimala ništa iako je imala prilike. a kad je otišao studirati u inozemstvo krenula je njena patnja i traje do dana današnjeg. kako to tako dugo traje? zabrinula sam se poprilično za nju.. nekako mi se čini da je on samo izlika koju koristi da se ne mora zbližiti s nekim drugim muškarcem. iako smo mlade, razmišlja o tome kako želi dijete i brak, a vrijeme samo teče. nije sigurna ni hoće li se on uopće vratiti, ni hoće li mu prići ako se uopće vrati. dođe on doma za praznike i nalete jedno na drugo na ulici, a ona nikako da nešto pokrene. ne znam više šta da joj kaže, kako da pristupim toj problematici a da se ona ne uvrijedi i da me ne shvati krivo. pokušavala sam i zasad se nije uvrijedila, no nisam sigurna ni je li me zapravo shvatila. ponekad joj izmorena i protiv volje već kažem da slijedi svoje srce i učini šta misli da je ispravno. i nikad ne učini ništa, sve ostaje isto. i nije ona jedina koju zaokuplja takva vrsta ' nemoguće ljubavi '. i sama sam kad sam bila manja bila zatreskana u dečke koje zapravo nisam ni poznavala. krenulo je sa 12, 13 godina i znam da sam im pridavala osobine koje nisu možda ni imali, u glavi sam stvorila osobe koje nisu postojale. no već sam i tada shvatila kako je to besmisleno, da sam zatreskana u nekoga tko samo izgleda kao taj dečko, a ne u tog dečka. osoba u koju sam zaljubljena, ne postoji. po prirodi sam zbilja nepopravljiva romantičarka i neprestano sam čekala i željela biti zaljubljena i osjetiti kako je kad se netko zaljubi u mene. dakako, nakon toga svega su i krenuli kontakti s dečkima, kratkotrajne vezice, ljubljenja i porukice. i s vremenom sam shvatila da za ljubav trebamo mnogo više. trebamo zbilja poznavati nekoga koga volimo, znati sve njegove prednosti i mane i usprkos svemu voljeti ga. a za to je potrebno vremena, mnogo vremena, upoznavanja, razočaranja ali i radosti. ja sam to shvatila sa otprilike 16 godina, imala sam neku nejasnu predodžbu o tome. sa 18 mi se to i desilo, da sam se zbilja zaljubila, no sad kad razmislim, tek sad sam dovoljno zrela da zbilja shvatim značenje tih riječi, značenje ljubavi. postoje žene koje su uvjerene da vole, čak i više od bilo čega na svijetu. i možda i vole, ali vole nekoga tko ne postoji, a to ne znaju ili si ne žele priznati. kako to reći nekome koga znaš cijeli život, s kime si dijelio sreću i nesreću? koga znaš u dušu. želim da bude sretna... ona je tako dobra i draga osoba, jedna od najnevinijih duša koje poznajem... kako da joj pomognem?

Nudim se danas, slaba, hladnoćom i gladi izmorena.

Tek bi ga hvatala nekakva jeza kad bi bolesnica izmorena stala stenjati, ili kad bi svojim sipljivim glasom prestrašeno rekla: »Opet krvavo...«

... Kako sam nekad lako mogla reći da ga volim, a sada smo dvoje namjernih stranaca zapeli u sjećanjima različitih ulica... Odlazim nadajući se nekom dugom vremenu, izmorena krivim odgovorima na tisućuti put postavljena pitanja.Koliko sam puta htjela izvikati sve svoje osjećaje prema njemu i pritom NE osjećati krivnju što ga volim...

Vidjelo se na Kanncelarki Merkel koliko je izmorena svojom pozicijom, a vec drugi dan imala je vazne sastanke i rasprave u EU parlamentu u Bruxellsu, tamo je bio i nas premier Milanovic.

Pobijedila je izmorena učenička ekipa, dok je drugoj strani ostalo moralno zadovoljstvo da su bili duplo te? i.

Pokušaj je bio uspiješan a potpuno izmorena Lisa se na kraju zaustavila na nevjerojatnom broju od 919 partnera

Svima njima koji dođu u ovu našu oazu za evropsku sirotinju ništa drugo nije na pameti osim beskrajno mnogo bluda i alkohola koje doživljavaju kao jedini spas za svoja izmorena i oronula tijela.

Još kad poslije toga imam glumu onda sam fakat izmorena, dođem doma oko pol deset, onda se tuširam i onda mrtva umorna legnem u krevet.

Naša klapa, pomalo izmorena od putovanja zamjećivala je sve prirodne i neprirodne strane, pozitivne i negativne utjecaje, prednosti i nedostatke velikog grada Bratislave.

I ovim izborom njegovih radova pokazuje svoju brigu za čovjeka čovjekom izmorena, prevarena, za obrazovanje, zdravlje, rad, umjetnost i opće dobro.