... ako sam dobro shvatila, svidjela ti se drama, sam tekst?:) joooj, meni je bash to bio najveci problem - iako mi je priznajem u zadnjoj, Europi, i rezija i izvedba ' presjela '... autorica pokusava valjda biti " sirova " u izricaju i postici da joj tekst ima slojevitost, citav niz znacenja... medjutim, na kraju se meni ucinila tek pretencioznom i jeftinom, jer neprekidno varira istih pet recenica i simbola (najbolji je primjer toga upravo u Europi, gdje se ideja Europe i bijelog bika ponavlja u svakoj trecoj recenici, bez nekog posebnog razloga) kojima zapravo nista ne govori - Europa, tekst koji bi u jednom, ako sam dobro shvatila, trebao obuhvatiti i radjanje i " unutrasnju tragediju " Europe (EU), ali istodobno i tragican polozaj zene, zapravo je predugo naklapanje o nicemu, isprazne fraze kojima se pokusava zavarati publiku i dati im dojam da se tu " o necem vaznom govori ", a zapravo se jedna kompleksna problematika (primjerice, dileme koje postoje u i oko Europe) svodi na nekoliko shematskih pojednostavljenja (primjerice, ideja " mame Europe " i odnos spram " malih ") - a i rijecnik kojim se sluzi je konfuzan - od pokusaja da se govori " cistim jezikom " simbola (otud naglasak primjerice bash na biku) do upotrebe takvih rijeci kao sto je " zapiknuti " (sve se stalno nesto " zapiknulo ", svako malo bi se odnekud pojavila ta rijec), sve je unutra, izmjesano... i sve se skupa doima nekako, hmmmm, necistim... a ovakva bi se (" postmoderna "?) predstava po meni morala bazirati na " cistom ", " izdignutom " tekstu...