Slutim, čekao si na rubu pustinje da izronim iz kapljice rose na zrncu pjeska vremena.

No dakle, da izronim iz melodije koja mi ne da spavati i pljesnem po stvarnosti?

Nekad se uhvatim za kamen na dnu da ne izronim prebrzo.

Poučen iskustvom svako malo izronim da pogledam da nema slučajno policijske patrole.

No, stižem prekasno - ponovno zaranjam pa onda još jednom ali sve je sivo, pijesak se uzburkao, vrti se, voda je mutna, a zatim je prekasno - do sada ga je odvuklo već deset metara... kad izronim kako bih uzeo zraka vidim njegovu malu ruku, tanku i preplanulu, još jednom mi mahne, posljednji put.

Još nekad izronim koju školjku tu..

Danas se mora podudarit da iziđe dobra Tribina, na njoj odlična top analiza (više nego obična), a ona mora biti što prije uočena prije nego li izronim iz svijeta sporta u svijet škole, obitelji i ostalih važnih stvari, inače je prekasno.

Dugo, dugo nakon što izronim rikavaju sve žarulje u kući.

Trebali su me pustiti da izronim kada izronim.

Ja sam ovdje kao Moby Dick; moram paziti gdje i kada izronim.

Pa sad, šta je tu je... budem se ja javila s ulovom... kad izronim nešto...

Ponekad s dna ormara izronim neku muzičku skicu i čudim se kako sam to zgodno napisao.

Al uopà ¦ e nije nervozan.... divim mu se, osjeà ¦ am da je vrijeme za izron... ništa, samo izronim a oni se malo trznu i u dubinu, ništa nervozno.

Posljednje što sam vidjela je kako Dario rukama udara u staklo kao da mi govori da izronim.

nisam sigurna jesam li doplovila tragom komentara na svom blogu na pravu adresu, ako jesam onda se neizmejrno radujem novootkrivenom blog-biseru.o ovoj temi u tvom postu imala bih i ja da izronim svoje misli.jesmo diskriminirani i kao da smo višak na ovoj planeti, a zašto, samo zato jer nemamo mogućnosti ko mnogi, a vrijedimo kao osobe i ljudi daleko više od sve populacije ovog svijeta.i reći ću ti još jednu stvar, dozvoli mi prvo da te upoznam pošto eto tek nekoliko minuta te znam i molim te mogu li tvoj baner staviti na svoj blog.hvala Ti što postojiš cmoku najveću morsku slanu ti outiskujem na ovu tvoju stranicu (galijanus 17.01.2009., 21:50:57)

Ako vertikalno izronim ce me vidjeti i nestati, a za lagani povratak istim putem nemam vise zraka.

Neka mala tuga Ne velika Podsjetila me da sam dugo sama I odnekud izronim sjaćanje na onoga bez jaja Što je podvio rep Navukao čet ' ri maske da sakrije rupu u duši I istinu izvrgne ruglu Al ' izdale ga kozje uši I onoga koji je bio prav kao Kapetan Mark I čvrst poput Bleka Stene Dok je licem prema meni, gledajuć ' me u oči Odlazio od mene A ja nisam imala druge za njega riječi Osim hvala Sjetim se i svoga muža Kojeg sam ostavila Srca stisnuta i hladna Da sa suzom na nosu Potražim sebe Izgubljenu negdje u svemiru Sjetim se svoga muža koji me mrzi Što sam ga ostavila Da nađem sebe Izgubljenu u kozmosu

enivej - jedva sam dochekao da sednem na komp (zaboravio sam vec i da kucam) i izblogujem neshto bez bangavog ogranichenja od 512 karaktera.. e da - i slichicu da postujem (sad josh moram i to da izronim od nekud)

Odem opet gore, izronim i pogledam.

Posegnuo sam za njenim izvorom ali ne da ga okusim već da zaronim do dna i ponovno da izronim.

Pusti me da dodjem do daha, da izronim i ponovo zaronim u njih, poslazem ih hronoloski i po znacaju.

Od kada su plaže prenapučene, užasno me strah, nemojte mi se smijati, da ću zaroniti, a kad izronim da će mi govno stajati na sred glave

Jedan, onako, temeljit OKP iz kojega izronim poslije sat dva.

Kad izronim dočekat će me tvoje ruke

U biti jedina stvar koja me na trenutak trgla da izronim iz ljetnog drijemeža začinjenog gomilom filmova (sad i atletikom te laganim ufuravanjem u nogomet ipak će do početka NBA sezone Liga Prvaka biti glavna tema), bila je pričo o Repeši i Repki.

ma daaaa bas prava MORSKA VILA... protrlja bi oci da je bolje vidim, ali jebat ga nemozes od maske, a da izronim?... neeeeee, bojim se propustit cu nesto vazna Ha, ka ' da se to vidja svaki dan ispod mene na nekih 10 - tak metara dubine lagano je ronila mlada zena na njoj oprema: boce, prsluk, maska i peraje ali gola ka ' od majke rodjena duga plava kosa joj lebdi u vodi i vijori ka da je na vitru misala se sa mjehuricima zraka koje je ispustala iz respiratora divota za oci a tek guzaaaa mmmm, jebate, na sve sam zaboravija i na brujet, i da sam gladan, i da sam se smezura.. ha, smezura, cini mi se da bas i nisam kad sam ovu lipotu vidija.. skoro sam zaboravija i disat nije me jos primjetila, zavlaci se ispod stina, kao da nesta trazi a onda njen lagani okret, bljesne aparatic.. a bljesnu i dude opaaaa lipa cetvorka odma sam skuzija:) fotkala je umjetnicka dusa, pomislim odmah, ali lipo i izgleda otkud tu?... s kim je, ne roni valjda sama? razmisljanje me povuce da izbacim glavu iz mora, a ujedno da ispraznim masku jebi ga, bolje cu moc gledat:))

Ne mogu li i ja okusiti nešto novo i naučiti lekciju iz još jednog pada... volim se dizati... niti jedan drugi osjećaj ne stvara toliku vjeru da sam tu i da sve ima smisla... al ' izgleda da je većini lakše samo šetati se po ravnoj crti, po označenom puteljku u šumi... meni to nije dovoljno, želim znati što se skriva po prečicama, po tamnim dijelovima obraslim grmljem i predivnim cvijećem... želim uroniti u strah i vidjeti imam li dovoljno snage da izronim svjesna..

Kad izronim u stvarnost osjećaj ostaje.

Ostajem bez daha... bilo bi bolje da izronim.

Pa se spustim do mora da neku kamencugu izronim.