Tiho, čuješ glas da trebaš stati, i pogledati iza sebe ljude koji te vole, i ne uvjeravati se da te svi mrze, jer ne poznaju te Svi i ti ne poznaješ Sve, i uvijek trebaš shvatiti, između svakog jecaja koji izustiš dok spavaš, dolazi uzdah Nade iz snova, pretvarajući se u Radost u svijetu Stvarnosti, a Sudbina je takva, sama po sebi, da nam svima pred put pospe Trnje ispitujuči našu volju za životom, Naš osoban Put kojim svi želimo ići, i svaki pogled koji te ne odobrava ne zaslužuje onaj poseban Sjaj s kojim se ti Jutrom budiš, Nitko te ne može gaziti ako ti ne klekneš i ne pustiš da te izbrišu, i malo je onih koji u sebi pronalaze snagu da uvijek pogledaju u Sunce i ne okrenu mu leđa.

Zanima me koliko boli možeš potrpjeti a da ne izustiš ni glasa. rekla je svojim divnim baršunastim glasom skidavši rukavice.

Kakav god pozdrav bio, a nije dat od srca nego je onako... tek toliko da nešto izustiš, po mojem je loš pozdrav...

Zamisli, ako možeš: Ležiš u krevetu, onemoćao i shrvan brigama, a uz postelju ti sjedi Đuka. Ne mogu više - izustiš uz hroptaj. Moraš - strogo će Đuka. Kako moram kad ne mogu? - upitaš Đuku. Nisu se ispunile pretpostavke - mirno će Đuka. Koje bre pretpostvke?

" A zašto onda svaki put kad trebaš pomoć izustiš ime Božje? "

I to onako propuhno kroz uši transferiraš izustiš ok čuo/čula sam.

Drreich, ne lupetaj praznom slamom i informiraj se malo prije nego izustiš neku noeosnovanu propagandnu glupost. prikaži cijeli komentar

Dobro ne izustiš da će ti sve dati, ča godir obljubiš i budeš pitati.

" Tu sam negdje... ključeve od auta... ili stana... ", a onda ga pogledaš, pa opet.... " od auta... ili mi-nam stan će trebati ove noći? ".... sad pazi fora.... " Ma ne trebam ni torbicu ni ništa... uopće ", baciš je i sjetiš se pokraj tog dečka koliko ti je STVARNO TEŠKO i lako i iskreno počneš plakati, jecati, na mahove... znaš kako, neka te osjećaji nose... plač je stvaran, draga ženo, jer sebi olakšavaš, čistis se, radiš katarzu, ali za pravog frajera, za onog koji te želi razumjeti i dobro će te umiriti, znaš kako, a prvi puta u životu te vidi, ali, jebi ga, tko zna zna. tko ne zna - jedan walking, walking.... odeš ispred njega ili pokraj njega jecaš, ali bolje ti je ispred jer ti onda on studira tijelo. nema veze, ako baš nisi s linijom, imaš jake midere i tak to, a kada se razodjenete, ne brini, on je gospodin. kužiš, recimo, da si došla u bijelim vrlo otvorenim plateau-sandalama ili krem, od elie saab tad bi te on lako počeo nesvijesno kongnosticirati i empatizirati kao površnu i lako povaljivu glumicu koja to radi svake noći i predaje se plačljiva i krhka tek tako, svakome, a ti ćeš to draga zapravo sada prvi puta možda izvesti. samo biraj prava mjesta, fina. jer tam su fini dečki. kad bi te prepoznao kao laku i parfem tvoj i spika bi mu se " pojačali " u nosu i glavi previše, do blage degutancije, a tada ćeš također imat sjajnu noć, ali ne ljekovitu, ne za uspomenu, ne čaroliju. u pollinijevoj deep-blue salonki ostala si mu " zatvorena ", " skrivena " i ona koja treba zaštitu, a zapravo si mu ionako sve pokazala, i onaj seksi grudnjak i duboki dekolte, ali ako je dubok, epiderma mora biti vrhunska, bez mrlja i tak to. pa nek se vidi do pupka kada se nagneš, nema veze. daj da osjeti tvoj puder, to je bitno. posvuda. to kremiranje. taj napiljeni, saponizirani kamen. to meko i toplo. što ćeš kasnije potopiti u vlastitim sokovima, naravno. osim toga, on je kasnije u tom razrezu vidio samo tvoje melankolično srčeko kojem treba pomoći a došla si tražit ugodnog i zgodnog i kulturnog muškarca. svoju sreću. svoju sretnu kartu. uzeo je torbicu, pridiže se. stojiš ispred njega i u suzama. gledaš grad iza njega, aveniju, malo preko njegove glave smjeraš izgubljenim pogledom srnice koja se nada i postaje sretna, otvara mu se naglo dušom.... izustiš tiho, dovoljno glasno za srce i dušu tvog slučajnog Hektora.... " poooljubi meee spasi me spasi me ove noći ". i suzica krene. mora. izmisli je. gledaj ga u oči sada. zatvori oči.... " spasi me ".... yeahhh... spasi svijet, save the night, secure me, hug the world... me... me... rescue me.... (sad čujem odnekud emotional rescue, divna stvar r stonesa, he, he).... walking, walking after the rain.... aha-ha-ha-hm-hm-mmmm-mmm-mmm. thank you, Grace, once again. to know your soul... is to... hm-mmm-mmm.... good luck, baby M. i love you. it was just a walking in the rain... full marks great divna si. divna si. puse.

A kada najveću laž izustiš, podaju se strasno, ko da divlju zvijer pustiš.

Kada on kaže hoće i krene omastit brk, izustiš: Daj nemoj bit smiješan, zatvoriš prozor i nastaviš vožnju.

Ako možeš da sačuvaš glavu kada je svi gube a optužuju tebe; Ako možeš da vjeruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju, ali da im dozvoliš da sumnjaju; Ako možeš da čekaš a ne umoriš se od čekanja, ili da slušaš laži a u njima ne sudjeluješ, ili da te mrze a da ne daš razloga za mržnju, a da ipak ne izgledaš suviše lijepo, niti govoriš previše mudro; Ako možeš da sanjaš a da snovi tobom ne zagospodare; Ako možeš da misliš a da ti misli ne postanu cilj; Ako si u stanju da se suočiš sa pobjedom i porazom a da se prema njima ponašaš jednako; Ako možeš da podneseš istinu koju si izrekao, koju su hulje izopačile da bi zavarale ljude, ili da gledaš stvari kojima si posvetio život polomljene i pogneš se da ih popraviš pohabanim alatom; Ako si u stanju da prikupiš sve svoje pobjede i riskiraš ih u jednom krugu " krajcarice " i izgubiš i pođeš ponovo od svog početka a o gubitku ne izustiš ni riječ; Ako si u stanju da prisiliš srce, živce i mišiće da ti služe dugo pošto ih više ne bude i da nastave tako kad u tebi ničeg nema osim volje koja im naređuje - Nastavite

Tamo sunce izlazi, novi se dani pote jedan za drugim sve dok.... ne izustiš onaj Izabrani.

Izustiš i dok ne kročiš onom mojom vodom.

obožavam svaku tvoju riječ što izustiš

I ustaneš, i izustiš, i ispočetka

Zaboli li te kada izustiš neku ružnu riječ o meni?

Naletiš na nju, da djevojku koja ti se prejebeno sviđa iako se i sam ponašaš ko kreten, pozdraviš, jedva izustiš dvije proklete riječi i shvatiš da sve što si govorio drugima da ti to ne radiš.

Pošto su > u ono vrijeme zvali također i javne kuće, pitanje je jel ' ti Ivica onda zapravo poručuje da je kurvama mjesto u kupleraju? No onda ti recimo, ipak odeš u samostan, pa nađeš popa, pa mu ispovijedaš svoje grijehe, a on te sluša samo s pol uha, jer ti si mu danas tek peta preljubnica, a do kraja radnog vremena čeka ga još barem deset takvih, Pa ti odmah nakon što izustiš >, udjeli pokoru od 3 put Očenaš i 2 put Zdravomarijo (kao da je to nekakav jebeni antibiotik za dušu), i onda ti kaže nek ' ideš u miru i ne kurvaš se više, amen

Isto tako, ako vjernik opsuje boga, nastaje opća panika zbog zapovijedi da ne izustiš ime njegovo uzalud.