Razdragan čokoladnim pudingom iz kuhinje drage mi suputnice, ohrabren Mahlerovom simfonijom za tisuću izvođača, stadoh palcem kopati po nosnicama povijesti i iz sluzave ropotarnice izvadih sliku ovog čiče u visokom cilindru kakve smo u pričama sretali u ljudi koji su macolirali sirotog Olivera Twista ne bi li mu pojasnili što se događa u životu jednog siromašnog nahočeta.

No, zlom zlu ne trebalo, ipak izvadih vagu i usput jos obrisah prasinu na njoj.

Pročitah još jednom pjesmu iz koje izvadih gornje stihove, zatim pročitah još jednu pa još jednu i u mislima ostvarih razgovor s auktorom i on mi dopusti niže objaviti njegovu pjesmu u cijelosti dijeleći sa mnome nadu kako će se još nečije oko zakvačiti za te riječi i kako će one nekog osokoliti da pojača svoje svjetlo koje mu je krštenjem užeženo.

Izvadih Zbroju i pogledah na drugu stranu ceste.

A tu novcanicu upravo izvadih iz onih cudnovatih kutija zvanih bankomat.

Izvadih dukat iz žepa i htjedoh ga dati Staninom otcu, čovjeku omašitu, brkatu i mrka pogleda. Razmieni mi rekoh mu. Ne imam, da ti razbijem odsieče mi naglo, pa nas promjeri i prezavo i zvjeravo, a pogled mu nehotice uteče u jedan ugao kuće, gdje bijaše nekakva škrinja. Imaš Jovane, imaš i srebra uz ono dva dukata reče mu žena bezazleno.

Odmah izvadih mobitel i pozvah policiju.

Nasmijah se vidjevši napisana pravila ponašanja u birtiji, izvadih fotić za uslikati, odmah mi je dojurila konobarica, ništa se ne smije raditi bez dopuštenja gazde, a on nije trenutno tu.A smijem li molim na vece?

Ženu i dijete bacih u vodu, izvadih sudoku (vrsta numeričke križaljke predestinirana da Bosancima demonstrira stvarnu vrijednost njihovog intelekta, op.

izvadih nešto šta mi pane u oči odma u prvih nekoliko redaka di piše od Jergoviću VLAŠKA POSLA Ante Tomić: Miljenko, priča o jednom narodu, pa kaže " gigabajtova i tetrabajtova gnjeva "....

To (misli se na gornji podatak) izvadih iz knjige (misli se na knjigu) Isusovci i hrvatska kultura, Zagreb, 1993., str. 269.

Na općinskom sudu izvadih obrazac o nekažnjavanju, koju sam morao odnijeti na MUP po neki štambilj, te natrag na sud da mi izdaju potvrdu o nekažnjavanju.

Izvadih slušaličice i čuh da nam avion koji nas je trebao odvesti do Njujorka još nije došao niti u Washington.

Počešah se po glavi (poput zbunjenog đaka kojeg je profesor pogodio pitanjem-pikadom posred table neznanja), i izvadih taj kameni predmet ubivši pritom četiri punoglavca koji nikada neće postati odrasle dosadne žabe.

I još ko majmun sto puta izvadih i gurnuh nazad karticu, resetirah kompjuter toliko puta da je jadna već povraćala od muke (u ženskom je rodu jer komp ima žensko ime, po mojoj najdražoj ali uginuloj mački).

Izvadih bilježnicu, stavih kvačicu pokraj njenog imena i odem.

Brže ga izvadih iz hlača i vidjeh da me sestra zove.

Gdje sam bila, šta sam radila, s kim sam se opijala čitajte u novom broju zvijezde ekstra... ma šalim se naravno... Prošlu subotu sam se našla sa Inom i Ivanom u menzi... ala koji je to ulet bio.. kako sam samo nonšalantno " uklizala " u menzu.. poput Đejms Dina u najboljim danima... izvadih češalj iz stražnjeg džepa svojih super ultra kul dizel traperica... natopljen čičkovim uljem i zalizah jedan pram kose...

Posljednji zaron, izvadih sve strijele osim velike, i trzaj.

Tek pri kraju izvadih svoj predivni joker iz rukava, kad se kvocka od zene pobojala da, podigavsi moj list papira ne bih pokupila i neke njene.

Gospođa me pozove u kuću, napoji hladnom vodom, skuha mi kavu, počasti palačinkom, a ja izvadih laptop iz torbe i pred njom izvedoh pripremljen program.

Iz lijevog džepa košulje izvadih notesić u koji bilježim razgolićene poetske trenutke.

sabrano berem neubrane ljubičice i prislanjam ih na uho ne zanima me kako mirišu nego me zanima kad ih uberem čuje li im se još srce ili ću možda pak čuti kako jadna stenje.. ma zajebavam se nisam ja takav - i stavljam je u bokserice samo da bi me škakljala svojom pohotnom stabljičicom i šetam šumskom stazom pun nekog orgazmičkog elektriciteta i cerim se dok mi bala curi niz bradu. da me barem još neka pčela ubode u kurac dok sam ovako veseo. sve je lijepo ali sve je zakurac u ovoj šumi kažem sam sebi i skinem hlaće da se bar dobro izserem prije nego odem dalje.. dok sam srao ptičica mi je sletjela na rame, a male zelene travke milovale su mi guzicu. savršenstvo. obrisah se nekim lijepim kamenom možda iz prahistorije ili možda kamen zaglavni no sve u svemu bacih ga daleko u dubinu šume i predadoh njegovu dušu šumskim muhama (onim zelenim što slijeću na govno) kad sam već obukao hlače i krenuo dalje bacih pogled na svoje sjajno govno i malo mu se osmjehnuh.. kad odjednom ugledam onu ljubičicu posadenu u mom vlastitom đubru - pomislih - novi početak za neke, možda usran ali ipak početak - par divljih flešbekova me vratilo u djetinjstvo kad sam se igrao podno svoje kuće sa tatinom ujnom sa svojih možda 5 - 6 godina, i sjećam se pogleda na svom licu ka sam ugledao govno kako leži na teraci a tatina ujna vrišti i križa se - to je bilo prvo govno koje sam posrao stojeći (a i zadnje) jer bilo je ljeto i nisam imao unutrašnje hlače - ja sam bio sav izvan sebe - govno je ispalo slobodnim padom kroz nogavicu i ostalo na slobodi potpuno neometano i sretno dok ga nisu bacili u grob u koje svako govno završi - wc da se barem mogu vratiti u prošlost i stati na to govno - tad bi se po prvi puta osjećao svoj na svome... šljunkovitom stazom vraćam se kući i izvlačim hlače iz guzice koja je bila pomalo zajedena sa krhotinama zadnjeg sranja. taj dan je bio posebno vruć i sparan i doslovno se parilo iz nekog životinjskog trupla pored staze. zaveden mirisom približio sam se truplu i ugledao male vrijedne bijele crviće kako se savijaju i gomilaju jedan preko drugog. nasmješih se i njima i rekoh u sebi - nemaj brige crviću - bit ce dovoljno za sve i u mah izvadih kompaktnu sjekiricu iz svog ruksaka u kojem sam osim sjekire pronašao i toaletni papir ali ga se prije nisam sjetio. uzeh sjekiricu i odsjekoh komad plećke sa trupla i zamotah u celofan - da se nepokvari do kuće po ovoj sparini i vrućini. već sam na izlazu iz šumarka ali nešto me vuče da se vratim i polako se cijelim putem osvrtah kao da sam nešto zaboravio.. pa da, sjetih se napokon - pišalo mi se i popišao sam se a i sunce žarko je već bilo na svom crveno krvavom zalazu.. otresoh dva put i otplesah u zalazak dok se u blizini čulo jebanje i stenjanje iz nekog starog yuge. amen

Još jedan biljeg (al sam ih se naplaćala tada) Ali, savjesna i odgovorna građanka kakva jesam, izvadih ja i taj, navodno posljednji papir koji mi nedostaje i odnesoh ga u Poreznu upravu

Završio si u spamu, evo izvadih te.

Djevica preko oca Gobija poruka 548 (i dalje iz drugih poruka vam izvadih neke detalje).

' Ja ću vam pomoći ', rekoh, te izvadih svoj remen za katanu i privezah dva auta, te se odfurasmo do ciljnih točaka njihovih.

Tocno u 12:45 stupih u birtiju (znaci 15 minuta prije plana, imam frtalj sata za pauzu, juhuu), izvadih flasu koju zena za sankom automatski napuni vodom i narucih kolu koju usprkos neugodno niskoj temperaturi istrusih naiskap.

Sva sreca zagorski bend je derao pjesmu za pjesmom pa se izvadih iz takvih situacija telecim smjeskanjem i eheh-ne-cujem-bas-dobro-alaj-su-glasni-a-da-nisu-pricali-bi-mi-ohohoho rucnom gestom.

Izvadih ugovor i pođoh žderat (onu već spomenutu micro pizzu).