Simbolika grijeha organizira se, pak, oko slika obrnutih od slika onečiščenja: umjesto izvanjskoga kontakta, simbol se koristi odmakom (u odnosu na čistoču, pravi put, granicu) služeči mu kao shema vodilja.

U zamjenu za scensku poeziju osobita ugođaja, gorak crni humor, za izbrisanu emotivnost i izgubljenu intimu građanskoga salona koji razara sam sebe i oslobađa duh pobune i ljubavi sa slutnjom tragedije, dobili smo eklektički hladan krasopis uz visoko estetiziranu geometrijsku preciznost (scenografiju potpisuju Numen Nina Roberta) ogledno uređena i osvijetljena prostranstva, proširena projekcijama iz izvanjskoga svijeta punim aluzija, pa u drugom dijelu večeri sužena za bračnu svađu na zahodskim školjkama, visoko stiliziran, skladno uvježban scenski pokret (koreografija Tamare Curić i Larise Lipovac), besprijekornu igru glumačkog ansambla s ponekom vrlo dojmljivom kreacijom, no koja kao da dolazi iz neke druge drame (izvrsni Goran Čubrilo kao General bliži je aktualnoj satiri nego Vitracu, uvijek pouzdana Katarina Bistrović-Darvaš kao Emilie dolazi iz najozbiljnije shvaćene građanske drame), da bi se kroz sve zamke ove nadasve zahtjevne predstave, poštujući namjere režije kao i suigru s glumcima do samog izvora Vitracove drame snažnom intuicijom i maštom probila jedino Jadranka Đokić u ulozi djevojčice Ester, djeteta koje ne želi odrasti jer zajedno s devetogodišnjim Victorom (Toni Gojanović) sluti u kakvu bi svijetu morali živjeti.

Podučavaju izvanjskoga, a ne unutarnjeg čovjeka; brkaju duhovno iskustvo s fizičkim i psihičkim iskustvom.

Kada Crkva priprema procese proglašenja blaženima nekog političara - u ovome slučaju don Luigija Sturza, svećenika i političara - čini se da u prvi plan stavlja svetost djelovanja koja se temelji na skladu i dosljednosti unutarnjega života i izvanjskoga života.

Svaka prisila može dovesti samo do izvanjskoga formalnog prihvaćanja nove navike, što može rezultirati iskrivljavanjem unutarnjeg osjećaja za iskrenu, nepatvorenu samoprezentaciju.

Bez proroka Crkva brzo zamire padajući u formalno mrtvilo i farizejsko licemjerje, to jest u haljine izvanjskoga slavlja.

Ono što se u povijesti umjetnosti uobičajilo nazivati apstraktnim, jer kao biva slika apstrahira od mimetski predstavljenog izvanjskoga svijeta, nije ništa drugo doli likovna zaokupljenost samom sobom, autorefleksija likovnosti o svojoj vlastitoj tvari: isprva boji: imprsionizam, ekspresionizam, divizionizam etc.; potom platnu: Maljevič, npr.; konačno: samoj predodžbi dijela, koja apstrahira od bilo kakve njegove likovne izvedbe: krivo nazavana konceptualna umjetnost, jer, koncept je pojam, dočim se ovdje radi o predodžbi, sferi osjetilnog

Zato ja vršim obrat: likovna je umjetnost 20. stoljeća materijalistička, samodovoljna u vlastitom razvoju sopstvenih sredstava i ostvarenju svojih svrha, i ako je iole apstraktna, onda je to tek negativno, kao ona koja apstrahira od mimetskog principa nasljedovanja prirode vlastitim poietičkim sredstvima, ili pak izvanjskoga svijeta oblika koji oponaša dovodeći ga do krajnje svrhe onog umjetničkog: sjaja ideje u osjetilnome

Mitska ideja o ruskoj zajednici par excellence seoska je komuna, koja utjelovljuje Âťruski komunitarizam, element zbora, i savez ljubavi i slobode, bez ikakva izvanjskoga jamstvaÂŤ.

Sve što se tiče izvanjskoga vjerskog bogoštovlja, svakako je nužno; ali je nadasve važno da kršćani žive životom liturgije te u sebi njeguju i povećavaju njezin vrhunaravni duh.

Za aplikativni razvoj sustava koristimo usluge izvanjskoga partnera.

Između koloristički i kompozicijski naglašena prvog filma i kompozicijski razređena i koloristički prigušena posljednjeg nalazi se Nebo, sateliti, koji, slučajno ili ne, spaja dva filma, barem kada je riječ o prostoru: od izvanjskoga svjetla zaštićeni i zamračeni interijeri s jedne i prigušeni kolori golemih eksterijera s druge strane.

Prema Viriliu taj " zakon najmanjeg djelovanja " (6) prenosi se i na temeljne pojmove arhitekture, one unutarnjeg i izvanjskoga, koji malo-pomalo gube važnost.

Bogu hvala da su kardinali mogli bez izvanjskoga pritiska uspješno obaviti povjereni zadatak: Otkriti očima vjere i osjetiti senzorima svoga duha koga je Duh Sveti odvijeka odabrao kao 266. Kristova namjesnika na zemlji.

Međutim, postoje i druge osobe iznad nas, transcendentalisti, koji ne brinu samo o svom tijelu, umu i o okolnom svijetu, već i o transcendentalnim stvarima koje su iznad tijela, uma i izvanjskoga svijeta.

Posve uronjena u sebe shvatila sam kako osobni doživljaj izvanjskoga ima korijen u mojem tijelu.

Sastavka ih sada od niza velebnih građevina što jedna drugoj dolaze u susret logikom arhitektonlke svoga izvanjskoga ustrojstva i prirodom svoje pounutrene duhovnosti uvjetovane mjestom na kojem svetost, okruživši se idealnom kartuzijanskom tišinom, priziva promatrača da uzme učešće u revokaciji trenutaka što bi ih surovost vremena najprije htjela izbrisati.

Dičio se time, jer to je bila jedina snaga što je razdor između njegovih duhovnih htijenja i izvanjskoga svijeta činila podnosivim.

Usmjeravanjem vjere na lažnoga Boga, onog izvanjskoga, trošimo se.

Da bismo to ilustrirali, zamislite covjeka koji je obdaren dvjema vrstama vida; kada se upotrebljava moc unutarnjeg viðenja, moc izvanjskoga viðenja biva iskljucena. 14. Ova sposobnost meditacije oslobaða covjeka od zivotinjske prirode, prepoznaje bit stvari, dovodi covjeka u dodir s Bogom. 15. Ova sposobnost raða znanost i umjetnost iz jedne nevidljive ravni.

Ansambl Koltesova " Marša/Pjesme nad pjesmama " u režiji Ivice Buljana na svjetskoj je praizvedbi 24. lipnja u Rijeci nedvojbeno zaveo publiku: zavođenje je, uz snažan početni, gotovo djevičanski otpor publike, započelo potiranjem praktičnih, uskih vrijednosti izvanjskoga svijeta, potom otvaranjem prebogatoga svijeta emocija te predstave, da bi se u veliku finalu rascvjetalo u posve isprepleten, snažan međuodnos publike i kazališnoga plemena redatelja Ivice Buljana.

Iako upravo zbog nedostatka izvanjskoga ratnog konteksta Svjedoke ipak možemo označiti destrukcijom povijesnog, odnosno ahistorijskom interpretacijom prošlosti, nema dvojbe da je s filmskoga stanovišta posrijedi ostvarenje izraženih vremensko-prostornih odrednica.

Čista savjest uvjet je nutarnjeg mira, a sabranost izvanjskoga.

Transurfing - Karte sudbine otvorit će vam oči za iluzornost izvanjskoga svijeta.

Da čak ni taj preostali dio nije čist od svega drugoga njemu izvanjskoga, vidljivo je iz pete točke očekivanih postignuća u sva četiri ciklusa, koja je svakom ciklusu zajednička: Ljudi, društvo i gospodarstvo.

Dani došašća darovani su nam da se vratimo sebi, da se oslobodimo svega izvanjskoga što nas sputava u našoj izvornosti, da zauzmemo novi stav prema svoj stvarnosti u kojoj, ako ga prihvaćamo, s nama želi trajno biti i naš Stvoritelj.

Osobito je modernistički oblikovan svršetak romana u kojem se ozbiljnošću završne sekvence potiru ironijska i trivijalna sastavnica, a uspostavlja paralelizam unutarnjega i izvanjskoga jer je pukotina u osobnom svijetu Melanije Krvarić tek jedan privatni znak konačnoga raspada staromodnoga svijeta.

U takvu je modelu sadržana samo introspekcija i retrospekcija protagonista, za što ne treba mnogo izvanjskoga, kako u broju likova tako i u ostalim komponentama kazališnog aparata.

Ako razmišljamo tako da sve ono što se nalazi ispred kamere i što kamera snima nazivamo zbiljom, neovisno o tome jesu li to ljudi, biljke, zgrade ili crteži, za film možemo reći da je to slikovna (fotografska) i zvučna (fonografska) zabilježba izvanjskoga svijeta (zbilje) na filmsku vrpcu.

Prividom normalnog života, normalnog po kriterijima izvanjskoga svijeta: malo se pije, malo se sluša glazba (sasvim i vrlo određena glazba), malo se putuje i luta, malo se isprazno jada prijateljima, drugim srodnim usamljenim muškim dušama.