ne razumijem tu potrebu za " izlaskom u javnost "... razumijem dio u kojem se osoba iz naše priče osjeća necijenjeno i poniženo, točnije razumijem da je to motivacija obraćanja javnosti/traženja savjeta, no ako su isti osjećaji proizašli primarno iz nedovoljnog izvikivanja na sva zvona tipa ti si moja, ja sam tvoj... u kome je tu zapravo problem? znači li to da ako heroj (ili antiheroj) naše heroine ispriča babi i stričevima kako divnu Danku ljubi, ona će se najedared osjećati sasma cijenjenom i poštovanom, da ne kažemo voljenom? ako je zaista tako, ako je forma ono što će umiriti njene strahove...... mislim da je Simo na krivom tragu ovog puta, heroj/antiheroj zvuči, na temelju ono malo podataka što su nam udijeljeni, kao solidan čovjek, a ona zvuči kao osoba kojoj je primarno preuzeti tron, zasjesti na prijestolje, naći se na vrhu... da li je to uvijek i znak istinske ljubavi i poštovanja... neka prosudi svak za sebe... ja ću uvijek glasati za sadržaj, a čini se da ga u ovoj priči ima... p. s. replika nekome od komentatora, ne znam više točno kome - jebena stranka su uvijek djeca, a ne ni druga, ni šesta ni petnaesta žena/muškarac; a čini se da ovaj muškarac nastoji to amortizirati, koliko je to moguće, naravno... (marqueza 30.11.2007., 12:24:05)