Ajoj... a o cem da vas izvjestim, bilo bi mi drago da jedan dan mogu napisat nesto lijepo a ne samo sranja... pa eto jucer sam se uvjerila da ne grijesim sto se zelim rastati jer me ovaj covjek izludjuje sinoc sam ga htjela oklagijom po glavi jedva sam se suzdrzala... decko krenio u 7 kuci a stigao poslje ponoci... pitam ga gdje je bio a on meni na to kaze jel bitno di sam bio, sad sam tu: confused: i onda jos umjesto da se sakrije u misju rupu, on mene krene napadat... mislim napad je najbolja samoobrana... ja sad ode kod sveki na kavu, posto je moj vjerni, dragi, najdrazi muzic javio da dolazi kuci jer mu nije dobro... a ja nemogu vise biti s njim u istoj prostoriji vise od 5 min.. joj kako mi se gadi, sve sto ima veze sa njim me iritira a tek ono srkanje caja ujutro... srrrrrkkkkkkk aaaaaaaaa