Poslije mnogo dana reče mi Gospodin: »Ustaj, idi na Eufrat pa uzmi odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ.« Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto.

I na kraju krajeva, evo me.. izvukoh se iz ovog dana..

Na svojim spomenicima su, izmeà u ostalih, ostaviloi i slijedeà ¦ e poruke: A taj greb uà inih i izvukoh za svoga života buduà ¦ emu.

Danas iz prašine izvukoh stari [ dobro, ne baš STARI ] cd od Gwen Stefani.

Automatski izvukoh odogovor u vidu protupitanja iz desnog džepa svoje rastresenosti: A koga to?

Drugi cug je vodio Vedran, tu je na početku detaljčić, Vedran se bacio gore na tramvajac, a ja sam se u jednom trenutku našao u ne baš ugodnom položaju, nisam baš mogao nikud, jedva se izvukoh na desnu stranu.

Ruka, noga pomičemo se mic po mic, na jednom mjestu (jedan detalj) gotovo da sam jedva prešla, raspon između klinova prevelik je za moje noge, gojzerica mi zapela između klina i sajle, treba se izčupati, ipak uz pomoć nekako se izvukoh.

- Ma to se njima pomiješalo - izvukoh se - spleo im se jezik, htjeli su reći svaki komunist "

Izvukoh strijelu od Vipera nakon pogotka Demkom 100 u glavu, napokon sam je uspio okrenuti malo bliže glavom prema izlazu.

Otvorih svoj selfhelp ruksak i izvukoh slušalice, moju prvu i hitnu pomoć.. Shinsi su me smirili kao nekakav instant šut... pokupih novine i spazih kvartovsku birtiju, stajaćice ih ja zovem.. one u koje dolazi stalna alkoholičarska postava.. i uvijek igraju poprilično istu predstavu... ' daj da ja tebi objasnim kad sam ja ono forsirao podvožnjak u Novom Beogradu 67 '..

Izvukoh se na ludilo.: - P

U mojem životnom špilu ima jokera.... davno ga izvukoh... začet je u jednom mojem rukavu.

Izvukoh komad kruha i pečenke i stadoh jesti.

Ponovo izvukoh novine, pažljivo ih položim na pod, sa stola dohvatim plastičnu kutijicu s ljepilom, na svako stranicu natrackam plastičnom lopaticom malko ljepila i ponovo složim kako je bilo, te vratim ispod fascikala.

Izvukoh remen od katane i bacih joj ga u dlan, te ju s par snažnih povlačenja izvukoh na jedno od najsigurnijih mjesta u svemiru - moja prsa.

Da, @trešnjo, probao sam i jedva živu glavu izvukoh da nije bilo Boga i njegova anđela koji me spasiše po milosrđu Božjem.

Izvukoh ih i, bez nekih većih pretenzija, odlučih podijeliti dojmove koje sam stekao prije 12 godina, nakon akcije (valjda oslobodilačke ili možda zločinačke?) Maslenica.

A latinski sam odgovaro ko izlobotomirana hobotnica, fakat se sam sebi čudim što to izvukoh četiri, ne znam koliko su profe uopće bile gluhe

Kako se umalo tamo ne uguših od leskovačkog roštilja u sred jet set crnogorske top destinacije onda neću nikad, jedva izvukoh živu glavu ali tu priči nije kraj.

svoje bi prikazanje na blogu trebao započeti jednom pjesmom i jednom isprikom. pjesma je ona stara Stavrosova (izvukoh čovjeka iz naftalina, što ćeš...)

Izvlače se startni brojevi, zavukoh ruku duboko u Mandrakov šešir i izvukoh kako sam tada mislio loš broj (ne) sretni br 2. Puj ti sreću ovo nije dobro

neću se vraćati na prošli post. što je bilo bilo je. auto vozi, komp radi, ulaznice se još čekaju i dobro. jel se sjećate kad sam iša kod zubara? a ima par miseci. boja sam se i tresa prije svega toga, da sam se mora svima izjadati. htio sam plakati i bit uplakan. u tom trenutku mi je bilo zanimljivo, kako me nitko nije upita kako se mogu bojati zubara, a živim s jednom. i tako je to prošlo. sve do prije par dana, kaže meni djurdjica kako će raditi sama u ordinaciji jer doktor ide na put i ' da bi baš bilo u redu da dođem kod nje na stolicu '. naravno, dosad nisam bio. moj odgovor je bio kao moga bi, ali nisam to ozbiljno shvaća. i onda jučer ujutro ona mene zove i kaže ' aj dođi danas kod mene '. srce je odmah jače zakucalo. osmijeh s lica nestao i u ruci se našla jedna cigareta. u glavi mi se vrti ona reklama vojvođanske banke, di će čika zuba dati zeku, odigrati partiju šaha i pjevati ' al noćas, ako sluša, nek čuje boooool... ' no, kamen kakav već moram biti, jer ipak sam s krša i kamena poteka, skupio hrabrost i uredno u 3:45 se pojavio u ordinaciji. sve fino tamo, čisto tip-top. lipi wc, pa lipe fotelje u čekaonici, pa aparati za sterilizaciju (to sam sve razgledava da što više odgodim sjedanje na stolicu), pa veliko ogledalo, pa novi laptop. e, tu sam se mora malo duže zadržati. i oko 4:00 ja sjedoh. djurdjica obukla kutu, doktorica moja, i krenula u razgledavanje zubi. i nakon par minuta sva oduševljena izjavi ' baš su ti super zubi, ja sam mislila da je puno gore. i super će izgledati kad sve plombe prominim '. sad ja praktičar, kakav već jesam (nije to zbog straha rečeno) ' pa što ćeš minjati kad sve u redu? '. samo je nešto promrmljala i otišla nešto uzeti iz ladice. vratila se s idejom ' najprije ću ja tebi zube ispolirati, pa ćeš viditi da nije strašno '. stavlja mi čiku puža u usta da kupi slinu i dodaje ' a posli ću zaminiti plombu na četvorki '. naravno, da ništa nisam moga reći kad mi čika puž u ustima. i tako ona meni ispolirala pola zubi, odlazi do ladice, i vraća se sa špricom. ' sad ću ja tebi dati anesteziju, pa dok završim poliranje, će primiti '. niti se ne snađoh, a već mi počela trnuti vilica. malo kasnije i nos. pa do oka došlo (kasnije mi je objasnila da se bojala da me ne zaboli, dal amalo jaču dozu, jer zna kako uopće nemam praga boli, što se tiče glave, nego me boli čim mi priđeš, zlato moje). nakon poliranja, došlo je vrime skidanja plombe. svakim novim pokušajem, lice je bilo zabrinutije. u jednom trenutku izusti ' isuse, ko je ovu plombu pravio, svaka mu čast '. odmah sam izvadio čiku puža iz usta i pita da što to znači i oće li ona moći to isto napraviti? rekla je ona ' oću, oću. ali duboka je plomba, pa zato '. i nastavi ona. nakon 15 - ak minuta, sad je već bilo 4:40, pitam ja ' oće li to brzo? ', a ona ' nemoj mi to govoriti ', a ja skrušeno dodajem ' ma nema veze, samo ti polako, nigdi se meni ne žuri, samo volim znati što radiš i koliko će trajati '. izvukoh se u zadnji tren. nakon toga je ona meni pričala što radi, pa s kojom brusilicom mora, pa svašta. negdi oko 5 je počela akcija stavljanja nove plombe. zlato moje, je sve to polako i pažljivo radila i oko 5:15 sve je bilo gotovo. za nagradu sam joj htio dati pusu, ali mi utrnuta još ostala desna strana pa sam malo blentavo izgleda i nisam moga usne skupiti, nego sam je poljubio u stilu jim careya. i tako je to bilo. nije me ništa bolilo. prezadovoljan sam i preponosan na svoju djurdjicu. navečer smo išli gledati ' što je muškarac bez brkova ', ali o tome neki drugi put. posli posta o sanjkanju.

Izvukoh imaginarnu kuburu i sve ovo gore spomenuto ustrijelih ko lovac Luka fazana u letu.

No na opce cudjenje izvukoh se iz posteje i u sobi u kojoj nema grijanja bijase toplo, otvorih prozor i osamari me topli zrak, suncevo svijetlo i miris proljeca... ugledah jutros kroz prozor sunce, ljude koji secu sa prebacenim jaknama preko ramena, ljude u kratkim rukavima, ljude bez kapa i salova....

- Gremo - odahnuo sam kad se izvukoh iz šljivika opet na cestu - gremo, vlažni »fajmeštre« - prem bili umorni, a Ljubljane ne vidjeli

Izvukoh iz dzepa moje nedovrsene crteze.

Sav odusevljen skinem majicu, (Sanja, neka ono slati na binarise) i sjurim se u prve redove i tamo bih izgazen od strane ministrice i njene kolegice te zahvaljujuci bratu (tommy5) navedene kolegice izvukoh se do sigurnije pozadine.

Sjedoh u kut; izvukoh sviralu iz njedara.

Opet ga izvukoh u potpunosti i opet je anus ostao otvoren.

Sjećam se jedne njihove najezde, izvukoh je iz fosilnih nakupina djetinjstva negdje pri dnu, u abdominalnom mulju ali tada su bili veći ili mi se tako činilo.