A da bi bili jaaaaako zdravi, trebamo popiti najmanje dvije čaše mlijeka na dan od tada obavezno svaki dan nakon doručka marljivo četkamo naše zubiće kako bi nam bili bijeli, sjajni i zdravi

Ponekad mrzim sebe... Mrzim se što sam svjesna svoje jadnosti... Zašto ne mogu biti kao ova Barbie iz prve klupe i klimati glavom, misliti kako sam jaaaaako pametna jer ću ja, jebote, JA, biti doktor znanosti?

Pozdrav blogeri, nije me bilo jaaaaako dugo, ali zato ja sad imam blago tamnu kozu, koliko sam mogla pocrniti od ruznog vremena.

ALI napravila sam jednu veeeeeliku glupost... jaaaaako veliku... i ovim se putem ispričavam jednoj osobi koju sam jako povrijedila... oprosti još jednom... stvarno nisam htjela...

- Zadržavanje daha kada vas panika naglo uhvati i odjedamput osjetite jako ubrzani rad srca i ostanete bez daha (počne vas gušiti), sporo i jaaaaako duboko udahnite, te zadržite taj dah.

A takvih je danas jaaaaaako jaaaaako malo: -) Daj mu vremena, budi strpljiva.

Treba mi nesto jaaaaako jeftino i da ne moram biti na cesti 2 sata da dodjem do Londona.

Ono volim te, ajmo se mazit, ali sam i jaaaaako umoran.

Neka... u redu je da se čuje glas, vjerovatno, većine Hrvata... pošto je u hrvatskoj jaaaaako malo pravih vjernika... mislim naravno na onih cca 15 - 20 % što su bili vjernici prije legendarne 199.1 kad su svi bijednici i licemjeri najednom " progledali "...

A ako ćemo već o Allianzu, znaš li tko je osiguravao blizance i tko je isplatio sve odštete (a radi se o jaaaaako velikim ciframa)???

Vedrane, Šigureco, i sve slične udruge, ne dajte se, grad vas jaaaaako treba.

Nadaren: za vožnju bicikla (s obizom kako ga vozim, kuda ga vozim i kojom brzinom ga vozim još uvijek nikad ništa slomio), strane jezike, povijest, poprilično sam brz u trčanju: D, za dnevnu konzumaciju voća (mogu ja jaaaaako puno pojesti), kuhanje (volim kuhati: cerek:), muzika, sportove u kojima je važna fizička snaga... i tak....

Zbog brzine i jaaaaako jeftine radne snage.

" Al za ovo ću se baš malo potrudit, mada jaaaaako sporo ide... a šta je najluđe od svega, njemu opće nije napeto "...

Nikako mu nije jasno koliko su oni to jaaaaako stari...

Decko je visok oko 190 cm, krupnije građe, jaaaaako zgodan, crna kosa, tamne oci, nosio je tamno sivo odjelo.

Ponovno, ako postoji netko tko bi mi htio pomoći oko stavljanja glazbe na blogu bila bih jaaaaako zahvalna.Ajde, već treći put molim: (

Kreće se na put u 6 ujutro po mrklom mraku, na granici ima autobusa toliko, kao da su svi autobusi ovog svijeta krenuli baš na taj granični prijelaz i baš u isto vrijeme (ma, znam, jesam pretjerala; ali bilo ih je jaaaaako puno).

dogodilose.. ma nije tako.. ja sam u biti jaaaaako povučena osoba..: -)))))).. i kak sad ispada da muljam??.. pa nebi ja u tvoj resor... hehehehe (Sanjar46 12.07.2009., 15:30:17)

Grga ima ozbiljan, jaaaaako ozbiljan razlog za ono što čini i učinit će sve što može da svoj plan sprovede u djelo.

Ej blogeri Hvala svima na glasovima. U toku je malo preuređivanje bloga, pa... Ovaj bi vam post mogao biti zanimljiv, evo kako su neke poznate osobe izgledale u djetinjstvu pogledajte http://www.eatliver.com/celebrities-kids/3.html Evo još nešto o parfemima Ja volim slatkaste parfeme, pa ako je to i vaš ukus pročitajte ovo dolje Meni top 5 parfemi (slučajni redosljed): 1. Britney Spears Midnight Fantasy-baš je ljep za ljeto, probala sam ga 2. J. Lo Live Luxe-isprobala sam ga i jako je onako voćni 3. Britney Spears Fantasy-imam ga i jaaaaako je fin, ima jako lijepu bočicu sve 4. Christina Aguilera Xpose-imala sam ga prije dvije godine i jako mi se sviđa, samo neznam da li više od Fantasy jer ga dugo nisam pošnjofala 5. Cat Deluxe At Night-i taj mi je dobar

- Prepoznala sam te po guzici i nogama-IIIIIIIIISTA MAMA ma daj nisam mogla vjerovat i sad nek se ja rijesim svih bla bla maminih obrazaca u ponašanju kad me ljudi prepoznaju po njenom dupetu:) za one koji misle da jos ima nade za recovery toplo preporucam Christiana Northrup: Mudrost majčinstva, jaaaaako dobra, oslobađajuća knjiga. pogotovo za one žemske koje bi svojoj djeci bile drugačije nego njima njihove mame.. ah... (Teta Dany 28.11.2007., 01:27:06)

stalno radit jedan te isti mot. ono, nek se nitko ne uvrijedi, nisam nikad vjezbala na spravama pa ne bih znala, zato i pitam. ide frendica i pricala mi da je dosadno ak ne mislis na nesto drugo. di je fora radit nesto s tijelom ako su ti misli negdje drugdje? postoje u hatha yogi vjezbe sporih pokreta, oponasaju se pokreti iz recimo nogometa, il kosenja trave, nije bitno uopce (odnosno je jer se djeluje na razlicite misice), ali jaaaaako sporo, i koncentracija je sve vrijeme na onome sto radis. i tako se formiraju misici. u teretani, ak radis na nekoj spravi i razmisljas o jucerasnjoj epizodi prijatelja il frajeru na spravi do, te koncentracije nema. a mozda jer ja znam krive ljude, al ne znam nikoga tko je u teretani fakat skomceriran na ono sta radi. i sta nemaju tamo muziku, pa sam cula da imaju casopisi, pa negdje ima tv..

Jer nakon sto je jaaaaako jaaako gadno, ljudi su spremni na sve sto im daje sigurnost, pa tako i na razne oblike agresivnog totalitarizma koji po obicaju lako ugrosavaju i temeljne demokratske standarde (ala sloboda govora), sto nam ozbiljno ugrozava mogucnost napretka i to strateski govoreci.

Pricaj ti sta hoce sefe ja znam da moja nana u BiH ima 3 puta vecu penziju od tvoje plate i to samo zato sto Bosancerosi u inozemstvu dobro zaradujuju i dobre zive i ima ih jaaaaako mnogo.

Pa gledam tetu Vesnu PuŠić, sorry, ali moram... pa, kao, eto, nije imala vremena 4 godine, a sada ga ima na pretek.... i JAAAAAKO voli blog. hr..... pa će i ona iskreno i povazdan veselo ne odgovarati na komentare svojih štioca...

I to sve vam je jaaaaako fino i ja sam vam sve to opisala da vidite da i ja nekog vraga znam pripremiti kak ' Bog zapoveda

maturijada... covjece na sto Rijeka lici... sve je bijelo... moja skola puna brasna, jaja... navodno i domestosa? inace, jutros posto nisam imala prvi sat, dok sam isla u skolu malo sam se bojala da mozda necu moci uci ili da cu uci, ali sva bijela... a ja sam naravno, bas danas odlucila obuci svoju novu suknjicu... kratku:) no, sve je bilo ok, matuiranti su se jos pripremali-uredjivali maijce i odgovarali ono sto im je jos ostalo... ali za veliki odmor nisam se usudila van-a i bolje da nisam... naime, maturanti su stajali ispred skole i imali su na piku svakoga tko bi se usudio izaci van... i velika vecina onih koji su isli na marendu su se vratili puni brasna... u jednom trenutku samo ja i frendica krenule vidjeti sta se dogadja.dosle smo na kat nize i vidjeli od tamo sta se dogadja-maturanti PRED skolom... tada su se dva najveca ludjaka (sorry decki:) zaletila u skolu, pa sam i ja ubrzala korak nazad gore... i P-L-J-A-S srecom, pala sam tako da mi se suknjica nije digla-ali svejedno nije bilo ugodno... a bed ja sam prosla cista, za razliku od nekih drugih cura iz mog razreda, koje su pokupile cak jaje u kosu... bljak... inace, u zadnjih par dana sam se jaaaaako razocarala u dvije muske osobe koje su mi jako vazne... ali nebi u detalje... danas sam trebala ici u Crikvenicu, ali nakraju ipak nisam otisla... zao mi je sto sutra nemogu ici-tamo je ujutro biciklisticka utrka, a navecer mi frend slavi rodjendan...: (sad bi kao trebala do 8 ice u Opatiju, ali nisam bas od volje... al naravno ako me moji puste cu ici:) pa cu vam pisati kako je Opatija prezivjela maturjadu..:) pusa svima

Dolazio je svaki dan i uvijek je postojala neka simpaticna veza između nas, bezazlena u to vrijeme, mislila sam.. nije mi to bilo bitno, bio mi je prijatelj. onda je muz otisao raditi na teren, a prijatelj je i dalje dolazio. svaki dan smo provodili vrijeme zajedno, svaku vecer, svaku noc se dopisivali, o opcenitim stvarima, o problemima.. ili samo zezancija, ali smo pricali, nije bilo bitno sta. i tako je to islo, mjesecima, sve vise i vise i sve cesce i cesce. postao mi je jedna od najbitnijih osoba u zivotu. i iako sam vidjela da mi fali neprirodno ako ga 1 dan ne vidim ili ne cujem, i dalje sam se uvjeravala da je bezazleno i da je samo prijatelj. prije godinu dana, sasvim iznenada, nakon godina i mjeseci druzenja i viđanja i priicanja, prvi put smo spomenili nasu situaciju, jer smo oboje vidjeli da ima neceg vise. od tada smo mjesecima pricali samo o nama, sto osjecamo, sta cemo, kako cemo, otkud sve to, zasto smo se toliko zblizili, kako ce to proci... imali smo jak platonski odnos, a i sama prica o nama, prijateljstvu ili ljubavi izazivala je ogromnu krivnju u meni. odlucila sam da necu nista poduzeti, da ce vrijeme pokazati... znali smo se nekad zagrlit samo i satima tako ostati, zagrljeni, drzati jedno drugo... osjecala sam i njeznost i ljubav i prijateljstvo i privlacnost i krivnju.. sve u isto vrijeme.. ali htjela sam da me drzi tako, i htjela sam ja njega drzati, grliti.. sta da kazem.. prestala sam jesti, spavati normalno, iz dana u dan sam samo na njega mislila, znajuci da nikad necemo biti zajedno, ali u srcu i dusi smo bili zajedno, i znali smo to oboje. ne zelim povrijediti muza, on ne zeli povrijediti prijatelja.. nas dvoje ostali smo povrijeđeni. nisam mogla biti s nim, ali nisam htjela ni biti bez njega. trazila sam da mi bude samo prijatelj, ako moze.. i islo je neko vrijeme. bilo mi je dovoljno samo da je tu, da ga cujem, da ga vidim, da znam da je dobro i da je jos uvijek tu. volim ga i bojala sam se da cu ga izgubiti potpuno. i postupno je i prestao dolaziti, tesko je to i njemu. sve se manje cujemo, ne viđamo se vise skoro uopce, ali osjecaji su ostali snazni kao i prije. nekad mislim da moram i mogu zivjeti s tim, a nekad zelim vristati i plakat i pobjeci iz svoje koze. svakodnevno mislim na njega i osjecam ga i jaaaaako mi je tesko. imam osjecaj da nikada nece proci. fali mi on, kao osoba, kao prijatelj i kao muskarac.. cujemo se nekad, tek tako da znamo da smo dobro. da mogu vratiti vrijeme, nekad mislim da se nikad ne bih tako zblizila s njim jer je tako tesko biti bez njega, sad vidim, a nekad mislim da bih sve isto napravila, jer imam jednu uspomenu, uzasno bolnu ali i uzasno lijepu, na vrijeme provedeno s njim, na ljubav, na njega... nikad ga necu zaboraviti jer ce on uvijek biti dio moga zivota, i u srcu a i fizicki, samo se nadam da jednog dana nece biti ovako bolno i tesko i da cemo se moci ponovo vidjeti normalno i biti prijatelji... ali znam da je to vjerovatno nemoguce. vrijeme ne pomaze puno, jer prolaze godine, a osjecaji ostaju.. procitala sam samo par vasih prica, i nekako je lakse znati da se to ne događa samo tebi, mada mi je zao svakog kome se to događa.. vise ne gledam jednako ne " prijevaru " jer nikad ne znas kakva prica iza toga stoji.. samo ja to ne bih mogla napraviti, i nije mi zao sto nisam... ali sad moram zivjeti s ovim sto osjecam, najbolje sto mogu. prezivljavati, ponekad mislim..

Danas bi mu trebao jaaaaako velik bič, zar ne.