evo cudo jedno bozije, nisam jedina.... nevjerovatno citam i mislim se jeli moguce da sam negdje sve to ispisala i zaboravila da sam objavila:) al nisam to ja, ima jos netko s istim problemom.jako je tesko jer to je borba iz dana u dan, uzasno se osjecam vecinu vremena kad sam sama jer kao da decko s kojim sam to ne zasluzuje jer uvijek mi je pruzao samo lijepe trenutke i razumjevanje ali boze moj, ko mi moze mog jedinog zamjeniti niko ne znam sto je to, dar ili prokletstvo i dali je moguce da nikad necu biti sretna jer koliko god se trudila na povrsinu izade moja ljubav koja nikad ne blijedi samo se vrati u jacem stisku u grudima, nekad placem toliko da ne znam dali cu ikad stati.. onda proed pa se smirim i umirim tako sto ga nazovem i cujem mu glas... nakon toga dode realnost i saznam ponovo da je ovo sto imam blizu jedino sto imam zapravo, onaj na telefonu koji se preselio i koji je meni zabranjen tj ja njemu,..... on je moj san i to neostvareni.. al ne ide iz glave.. sve sto imam je zavaravanje da mogu ipak biti sretna s drugim koji mi pruza svo zadovoljstvo koje on moze.. malo vrijeme ide oko zavaravanja i u to vrijeme pase ali opet ide zacarani krug.. bojim se da ce mi se to sve obiti jako o glavu a opet ne razumijem jesam li uopce ja kriva za to, osjecam se vise kao zrtva nesretne sudbine nego kao neka koza koja volii bivseg a ne sadasnjeg... to mi nekako ne zvuci kao istina jer ja prema sadasnjem imam neko respekt i divno prijateljstvo, puno mi je pruzio ruku i to nikad nebi mogla zaboraviti, osjecam i prema njemu dakle nesto.i zelim to uzvratiti, pa nisam koza nisam odvratna koja mu nesto radi iza leda nego ne mogu ni sebi pomoci a kamoli odmoci nekom drugom.. ja sam samo to sto jesam i pokusavam se izvuci iz tog kruga, zato molim te ako razgovaramo vise mozda i dodemo do zajednickog zakljucka sto u toj situaciji uciniti a ne da jedni druge osudujemo pogotovo ako nismo nikad u takvoj situaciji bili ne znas dok ne prodes.takav je zivot... god help us: /