A onda nad praznim loncima i pladnjevima opet se začuje tiho mrmljanje, blago, ali uporno kao potisak vjetra, riječi onog Ivana, pokornog i preplašenog pisara Apokalipse: I čuh sva stvorenja na nebu, na zemlji i pod zemljom i na moru sa svim bićima što se u njemu nalaze gdje govore: Onomu koji sjedi na prijestolju, Janjetu: Hvala, slava i vlast u vijeke vjekova.