Ležala sam na plaži, okupanoj slanim poljupcima mora.Mokri pijesak ostavljao je svoje tamne jantarne otiske na mojem golom tijelu.Jedino me je hladni zrak, koji su divlji valovi poslali na mene, ogrtao svojim velom ukrašenim kapjicama mora.Nije me bilo briga.Ta hladnoća se nije mogla mjeriti sa onom koju si ti otjerao u mene.Tako grubo... Gledala sam srebrni mjesec kako me čuva svojim bijelim svijetlom na ponoćnom nebu.Bio je prelijep.Njegova svilena, čarolija kako tka maglovitu paučinu na beskonačnom nebu.Ali... nešto ne valja... Zašto nema zvijezda? Sjajnih dijamanata koje mu prave društvo u morskoj noći.Njegovog dragog kamenja... I on je usamljen.Stoji tamo na praznom nebu i čeka nježnu zoru da ga utopi s ružičastim svijetlom koje je poput mladih, bujnih cvijetova.A ja čekam tebe da mi se ispričaš.Bi li, rekao OPROSTI za ono što si mi učinio? Bi li rekao razlog ZAŠTO si to učinio? Bi li umirao za mene kao što ja sada venem za tebe, zbog svih tvojih zima koje si poslao na mene, zbog sve svoje krvi koja se razlila za tebe, zbog milijun suza koje su se prolile i, opet, zbog tebe? Sada tu, na hladnom pijesku slušam melodiju divljih valova i šaputanje vlažnog vjetra kako vode ljubav stvarajući pjesmu mora.I osjećam kako mi srce plače, silovano od tebe, iskorišteno i raskomadano u sitne, krvave krhotine.Za tebe sam bila kao lutkica, tvoja mala žrtva s kojom se možeš igrati kad poželiš.A kad si našao novu i ljepšu, bacio si me i zaboravio.Najgore od svega je to što sam te ja, za vrijeme naših igrica, zavoljela.Prenaivno, preduboko...