S Japetića smo se preko sela Dragonoša, malo cestom, malo blatom, zaputili prema Gostinjcu svetog Bernarda.

Na vrhu Japetića nalazi se metalna piramida na koju je pričvršćen metalni žig.

Stoga se nadam da će ovaj izvještaj skupa sa fotkama u prilogu biti poticaj zainteresiranim planinarima (i neplaninarima) da se prijave na LJETNU ALPINISTIČKU ŠKOLU AO Japetića-a, a alpinistima pripravnicima AO Japetić-a da steknu potrebne uvjete i krenu na malo smrzavanja na zimsku školu naredne godine.

Svak ' tko dođe u blage brege i dole ovog kraja prošarane vinogradima i poljima, ostane opijen ljepotom koja se pruža, a pogledi iz izletišta " Šumski dvor " nekadašnje vlastelinske kurije i šumovitog Japetića (879 m) najvećeg vrha Samoborske gore samo pojačjavaju ovaj dojam.

Ovdje obratite pozornost na mogućnost skretanja s rute B cestom kroz Dragu Svetojansku, uz ostatke Starog grada Turnja lijevo na brijegu uz cestu, do Jarušja ili uz selo Grabarak do Japetića (870 m).

Svi sudionici koji krenu na uspon u vremenu od 8:00 - 11:00 h na pola puta između Šumskog dvora i Japetića, imat će priliku dobiti prigodnu majicu, bočicu vode Jana (0,5 ili 0,25 dcl), Juicy Vita pripravak vrećicu i kupon za planinarski grah.

Osvrnuo sam se i stajao otvorenih ustiju predamnom cijeli masiv Oštrca pod snijegom, masiv Japetića, iznad plavo nebo, a brežuljke su krasile ubave seoske kućice. E moj vrše, kako god se ti zvao, moram ti reći to kako si mi nekako najdraži na ovoj planini rekoh naglas te se zaputih stazom dalje prema eko selu Slani Dol.

U napuštenom skladištu Japetića već je treći put došlo do požara.

Startalo se u domu na Japetiću a kontrolne točke su bile na vrhu Japetića, Poljanicama, vinskom podrumu Rožić dok je cilj je bio u šumskom dvoru.

Na vrhu Japetića nalazi se metalni vidikovac na koji se možete popeti i sa kojeg puca vidik na sve strane.

Tehnički je zahtjevan samo dio sa vrha Japetića pa do Vučje drage gdje treba pripaziti zbog strmine terena, posebno ako je sklisko.

Zahvaljujući planinaru Ivici Sudniku, nekadašnjem upravitelju Samoborskog muzeja i predsjedniku Japetića, u muzeju je pohranjena i hrvatska planinarska arhiva.

Bermudski trokut na Velebitu (31.10. - 4.11.2012.) Krenuli smo u srijedu poslije posla Daniela i ja (Gordana) iz HPD Japetića i prijatelj Matej iz HPD Kapele na istraživanje srednjeg Velebita kojeg još do sada nismo prošli, a glavna baza bila nam je Kugina kuća.

Dalje krenite stazom br. 20 prema vrhu Japetića.

Taj naš put do vrha Japetića je najkraći u metraži, ali i dosta strm pa smo se fino i zadihali.

Prva skupina hodala je od Samobora preko Palačnika, Velikog Dola, Oštrca, prijevoja Velika vrata do Japetića, a druga od Šoićeve kuće na Malom Lipovcu do zajedničkog odredišta.

Lijepo se vide i« lažna »i prava osmatračnica na Japetiću, kao i pl. dom Žitnica, a i vodom izbrazdane jugozapadne padine Japetića s brojnim jarugama.

Od Slanog Dola je lijep prilaz do Gostinjca Sv. Bernarda i dalje do Dragonoša i Japetića.

Trasa pohoda: Šoićeva kuća Beli breg Velika vrata vrh Japetića Šoićeva kuća (3 - 4 sata hoda).

Zatim smo krenuli podno Japetića, nekoliko kilometara iznad Šoićeve kuće počeo je uspon na Japetić.

Kad smo se popeli na hrbat Japetića dogodilo se čudo, fatamorgana, ili je to bila posljedica umora, no najprisebniji su shvatili da je Hrvatska zemlja snova: uz put, ispod drveta ležala su dvojica jutarnjom fjakom zaraženih mladića okruženi brdom jabuka, banana, sokova i vode.

U planinarskom domu Japetić slijedio je odmor uz prekrasan pogled na podnožje Japetića.

Dragonoš je poznato planinarsko raskrižje puteva od Japetića prema Svetoj Geri ili Noršić Selu, ali i Slanom Dolu, slapu Cerinski vir i Smerovišću.

Pogled s Japetića na Zečak i Sv. Geru u daljini

Na stranicama Japetića možete pogledati poziv za Srakotrk, dječju trku u okviru Samoborskog fašnika.

Spominjao je i Kanadu i - 50 stupnjeva, trenkanje i trčanje svuda po svijetu... ali ipak nam je uz sve te priče na djelu, onog zimskoligaškog makedama, bilo dooooosaaaadnooooooo, ako se ikako može izbaciti ono sranje iz trke - neka..... jao, jao - prejao... iza svekog zavoja ubitačnog makedama, sam već mislila da je kraj, tempo nam je bio brzo hodanje/trčkaranje... nisam bila umorna, ni malo.... ali mi se hebeno nije dalo peglat glupi makedam.... no brzo je i tome došao kraj i opet smo prošli BOGATU okrijepu na vrhu Japetića, cola, pivo, voda, kolači, banane, šečer, naranđe... ajme, svega.... malo smo se okrijepili i krenuli dalje... teren se je brzo počeo spuštati, meni taman, a Puhu baš i ne.... kad smo se spustili na cestu i prešli na međugreben za cilj ja sam udarila dalje... čak sam i predložila da krenemo malo žešče ne bi li stigli ispod 6 h...

Puh se izgubio ko Veliki... dosta sam glumila dadilju, još sam stala pišat i pit vodu na potok, a njega nigdi... ahhhh, prolazim poznate djelove, na vrhu Japetića su nam rekli da smo 12. i 13., međutim na zadnjoj okrijepi cca 2 km do cilja da sam 9., to me malo zbunilo, a i razveselilo.... malo sam još ubrzala, one kratke uspone odhodala i uletila u cilj za 5 h i 50 min definitivno odmorna, ono, ko da sam odtabanala 3 kruga oko Jaruna i sad ću na pivo... ljepo sam se uštedila na stazi, u kočenju i neumaranju sam postala već pravi majstor...

Kod spusta sa Japetića Truli je prebrzo preletil prek jednog skoka, upal u vražje kanale i pošteno se uništil.

Osim nas od Hrvata su gore bili još i članovi Vihora, Japetića i Kapele.

Sat vremena vožnje i stižemo u Jastrebarsko, zatim kroz zelene vinograde Jaskanskog kraja i eto podnožja Japetića.