Bolujem od MS-a od 2001 g. imala sam nekoliko relapsa koje su mi liječili kortikosteroidima.

Prvo se lijekovima pokušavaju smanjiti akutni simptomi bolesti, a nakon toga se doze antidepresiva prilagođavaju uzimanju od 4 do 9 mjeseci pri čemu smanjuje mogućnost relapsa bolesti.

U časopisu Digestive and Liver Disease objavljeno je da je prehrana bogata proteinima, osobito proteinima životinjskog porijekla, povezana s povećanim rizikom od pojave i relapsa upalne bolesti crijeva.

Svrha interferonske terapije je smanjenje broja relapsa i produženje remisije.

U Finskoj je 1950 bilo dozvoljeno uzimati stanice iz transfuzije krvi i to je omogućilo stvaranje interferona počela su istraživanja nakon brojnih ispitivanja s interferonom alfa, gama i beta pokazalo se da je u multiploj sklerozi najučinkovitiji interferon beta, dok interferon gama može potaknuti javljanje relapsa.

Ispitat će se učinak ATKS u usporedbi s konvencionalnom terapijom, mogućnosti poboljšanja metode, sakupljanja kvalitetnijeg transplantata, dijagnostike i eradikacije rezidualne bolesti nakon ATKS kao i primjena novih lijekova samih ili u kombinaciji s transplantacijom sve sa ciljem smanjenja toksičnosti i smanjenja relapsa nakon ATKS.

Dijelom su uzrok bili tadašnji klinički kriteriji prema kojima su bila neophodna dva klinička relapsa da bi se postavila dijagnoza klinički definitivne multiple skleroze.

Učinkovitost interferona iznosila je u kliničkim studijama oko 37 % a Copaxona oko 29 %. 2000 godine započinju studije interferona beta 1 a u najranijoj fazi multiple skleroze (ETOMS, CHAMPS, a kasnijih godina interferona beta (Benefit) te Copaxona (Precise) koje su pokazale značajno veću učinkovitost lijekova prve linije, a koja iznosila između 40 - 45 % učinkovitosti u supresiji relapsa u odnosu na placebo.

faza održavanja u trajanju od 2 do 3 godine, tijekom koje bi sudionici, ovisno o vlastitim motivacijama i željama, trebali održavati međusobne susrete potpore u prevenciji relapsa i održanju stečenih navika kroz neku formu samoorganiziranih grupa samopomoći.

Nakon nekog perioda takvog ponavljanja šubova ili relapsa i njihove remisije, koja je individualno različita u učestalosti, trajanju i povlačenju simptoma, postupno bolest u većine, osobito neliječenih, bolesnika prelazi u drugi oblik, koji se naziva sekundarno progresivni oblik bolest (SPMS).

Donor lymphocyte infusion) je oblik imunoterapije koji se primjenjuje kod kronične mijeloidne leukemije (CML) i kod mlađih pacijenata oboljelih od mijeloma nakon alogene transplatacije koštane srži, često kao terapijska opcija kod relapsa bolesti.

Stopa relapsa bolesti obično je 40 % unutar 2 godine kod liječenih shizofrenih bolesnika, a 80 % u neliječenih.

Unipolarni poremećaj epizodnog je tipa, s asimptomatskim fazama između relapsa.

U istraživanjima se pokazao 23 % učinkovitijim od placeba u smanjenju broja relapsa tijekom godine.

Ponekad te reakcije mogu imati zaštitnu ulogu protiv ponovnog javljanja (relapsa) u pacijenata transplantiranih zbog zloćudnih bolesti (reakcija transplantata protiv leukemije, engl.

Nedostatne doze povećavaju rizik relapsa heroinom i uzimanje drugih sredstava, a istraživanja nisu potvrdila da će veće doze uzrokovati teže neželjene posljedice po dijete.

Nažalost, u 1/5 bolesnika doći će do relapsa bolesti koji se liječi jednako kao i prva ataka bolesti.

U opetovanih relapsa potrebna je primjena vankomicina svaka 3 dana kroz mjesec dana kako bi se omogućilo da spore C. difficile pređu u vegetativni oblik i postanu dostupne djelovanju vankomicina.

Većina pacijenata (176 tj. 87.1 %) je odlučila nastaviti sa terapijom, dok ih je 49.5 % smatralo da će im se smanjiti broj relapsa ukoliko se nastave pridržavati trenutne terapije.

U liječenju multiple skleroze razlikujemo liječenje egzacerbacija (relapsa ili pogoršanja) bolesti, liječenje koje ima za cilj usporenje napredovanja bolesti i liječenje simptoma.

Njegova je učinkovitost u relapsno-remitirajućem obliku bolesti velika smanjuju učestalost relapsa kod 70 % bolesnika i sprječavaju progresiju bolesti kod 65 % oboljelih od MS-a.

Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) ponovno je odobrila Tysabri za liječenje relapsno remitirajućeg oblika multiple skleroze u lipnju 2006. Lijek je ponovno stavljen u upotrebu nakon revizije rezultata kliničkih istraživanja, velikim dijelom i zbog pritiska bolesnika koji su ga dobivali i nisu imali relapsa tijekom uzimanja lijeka.

Odvikavanje od metadona nije preporučljivo u trudnoći radi rizika neželjenog, spontanog prekida trudnoće ili prijevremenog poroda i velike vjerojatnosti da će doći do relapsa i nastavka uzimanja heroina.

Žene koje su ostale trudne, a bile su u programu održavanja apstinencije uz uzimanje naltreksona, trebale bi prekinuti s uzimanjem tog lijeka jer istraživanjima još uvijek nije potvrđen kao siguran, a veliki je rizik relapsa i predoziranja nakon prekida uzimanja naltreksona.

Vrijednost pojedinog betainterferona ocjenjivala se s brojem relapsa (povrata ili pogoršanja bolesti) u bolesnika, stupnjem progresije bolesti, smanjenjem invaliditeta prema EDSS skali za 1 bod, smanjenjem broja aktivnih demijelinizacijskih lezija na magnetskoj rezonanci (MR), te smanjenjem opsežnosti lezija na MR u razdoblju primjene lijeka u bolesnika.

Bolesnice s prisutnim čimbenicima rizika imaju vjerojatnost povrata bolesti (relapsa) u 20 % do 30 %.

Kod progresije primjenjuje se alternativni režim, to jest nova shema polikemoterapije i uspjeh liječenja ovisi o vremenu proteklom bez relapsa.

Ako je bolest na početku trudnoće u remisiji u oko 34 % slučajeva, doći će do relapsa bolesti.

To se ne razlikuje od stope relapsa izvan trudnoće u periodu od godinu dana.

Većina relapsa javiti će se u prvom trimestru trudnoće što je zasigurno dijelom posljedica prekida terapije održavanja.