Objašnjenje Danielsove obiteljske priče u završnici filma nepotrebno retardira radnju, umrtvljuje je te je dodatno i bespotrebno natapa patosom u svojim jarkim kolorističkim akcentima koji joj daju određenu snovidnu kvalitetu, kojom direktor fotografije Robert Richardson (Avijatičar, Nemilosrdni gadovi) taj segment priče diferencira od naglašeno gotički vizualno oblikovanoga ostatka priče na Shutteru.