Sunce zasjalo, izbrazdani se krš prekrio golemim mutapima žutog tilova cvijeta i zelenog lišća jasenova, doletjele čiope i lastavice, uzvrvjeli mravinjaci, uzujali se stršeni i bumbari, iz ulišta izmiljele pčelice pa radišno od ljubice do nezaboravka, od jaglaca do majčine dušice, od trešnje do višnje sasušene labrnje goveda i sitne stoke ovlažile se rosnim muharom, troskotom, dvornjakom, slavkom i kozlacem, živi puži cvrče na ražnjićima i nedopečeni nestaju u istanjenim želutcima, dok iz mog lonca miriši gorko zelje: žutinica i grzdulja, tinjasti bljušt, tusti tušt i kiselkasti štir što svoje teške mesnate pločice ne može od zemlje proljeće je.