A mi smo se iza sudarali fiksatorima, jaukali, kukali.

Ljudi su se natiskivali, gurali, jaukali i vikali.

One su noći jaukali pod šibama stražari mjededih vrata.

ah, toliko mi se toga nadogađalo da zapravo blaženo čekam hladnu frontu ispod koje ću se, kao ispod popluna, sakriti, kenjuckati po malo i čekati proljeće. zadnji sam topli dan vikenda posvetila obilasku Maksimira, za koji ne znam kaj se čeka da ne postane lepi parking kak Bog i gradski oci zapovedaju. prošetah starom zelenjavom i sjedoh na klupu ispred ulaza u zvjerinjak. nedjelja je izmamila sve kaj imaju nekaj u kolicima i u trbuhima, jer takvu kolonu trudnica i malih beba ne vidjeh još od davnih vremena kad je životna opcija bila puno jednostavnija i svodila se na dnevnu: raditi i jesti i noćnu: ševiti i spavati. u ta vremena lijepa naša nije jaukala nad natalitetom, a nismo bogme ni toliko jaukali općenito kao danas. ono kaj me ošinulo na tom prastarom ulazu u zoo, ofarbanom valjda tridesetipetim slojem zelene uljane, jesu bila dva zaštitara s pištoljima oko škembih koji su se onak lepo isticali, tako da su dječica koja svladaše dar govora komentirala i prstićima starcima pokazivala iste. sad, pitanje je zakaj su se ta dva dečeca naslonjena na ogradu tak vidno oboružala, jel ' su se lavlje gitre spizdile od korozije ili su bili u nekoj sačekuši, uglavnom prizor nimalo lijep. istovremeno, isti se uklapao s apokaliptičnom prašinom koju su podizali planinski bicikli i njihovi vozači sveudilj parka. mislim nemam ja ništ protiv biciklih, eno ih tri mi doma sparkirana, al poslije sve te jurnjave imala sam osjećaj da sam hodajuća reklama za našicecement. na vidikovcu pak, gdje odlučih popiti kavu u miru, izložba pasa svih boja i veličina. i sad, naravno, nemam ja ništ protiv pesekov, doma mi tri čuvaju hižu, al popiti u miru kavu predstavljalo je iluziju kao što je iluzija da će nam poslije ikojih faking izbora biti bolje. jer, vučjak je režao na pudlicu, pudlica je režala na labradora, labrador je kezil zube na ovčara, ovčar je izgledal kaj da bi na mestu oderal irskog setera i od njega napravil ice il kak se već zovu te čizme u kojima i anoreksičarke izgledaju ko polarne medvedice. tjedan provodim čekajući jesen i promatrajući kako lokalne časne dižu bijele dvore, a još lokalniji novi župnik kresa posljedne zelene grane u kvartu. nema više zelenog, jebeš zeleno, sad je valjda na redu crveno kak veli teta koja se u posljednje vrijeme deklarira da je miš i da je mokra kao miš. a zapravo sam u tom čekanju htjela s nekoliko riječi, jer ionako su luzeri preplavili i novine i telku, popratiti i dinamo i repku i sve ove s loptom. ja se fakat ne sjećam kad smo se mi veselili gledajući te loptače. dok bilić nastupa na telki ko neki grčki mudrac koji samo kaj ne veli... sve teče... sve se... a ništ se ne mijenja. samo nogomet i nogomet, ostali sportovi ne postoje bemvamviziju. otvoriš novine i prestraši te jurčić, otvoriš telku i bilić obećava da drži galaksiju pod kontrolom i da smaka svijeta sutra ne bu. na nacionalnoj razini slavimo kelavu koji BRANI, a nismo u stanju zabiti gol. nu nu, sad kad je medijsko carstvo, poput prošvikanog betmena zakrilil blagoglagoljivko bogobojazni koji kakti voli plavo a djeluje kaj da je furt na bilom, sad bumo s još više žara i mara hvalili svaki poraz. jer svaki poraz je uvod u možebitnu pobjedu i taj uvod gledamo pokorno na svim medijima začinjen reklamama drugog velikana jada nam više ne naše u obliku carskog mesa na akciji i žabljezelenih pofutranih šlapa za najmlađe za cijenu pet litara " izvorske " vode istog velikana. jesen može početi, pametni ježurka je već ionako odavno emigriral.

Neki su se smijali, neki plakali, a neki i tiho jaukali, no nakon što bi se dignuli sa poda svi su bili nasmiješeni i zadovoljni.

To je ono isto licemjerje o kojem piše fra Martin Planinić, da su četnici često, dok su klali nezaštićene i nemoćne Hrvate i dok su se razlijegali jauci žrtava, zločinci su u isto vrijeme jaukali, vičući " Kolju nas ustaše ".

Ljudi su padali, tresli se, jedni su na glas plakali, a drugi jaukali i stenjali.

Znas donko-betonko da ti nema te globalizacije o kojoj tako divljas ovi Zd, kristijani i slicni bi jos uvek jaukali na mesec za perunom krscanstvo ti je jedan od prvih oblika globalizacija

Grijali smo se i jedva dočekali da se ispeku, i onako vruće ih rukama vadili iz vatre i jaukali...

Dok je za stare Splićane zlatno doba ono prije najezde Vlaja, za Luku Podruga to je doba počelo iseljavanjem Srba: takvo zlatno doba Splita podrazumijeva da nitko u gradu ne gleda srpske filmove i da nitko ne piše zašto su ljudi jaukali u Lori

Jaukali su i previjali se, neki su se samo u tišini trzali, neki se nisu ni micali a nekih skoro pa i nije ni bilo i krv.

Tako je za stare Splićane zlatno doba ono prije najezde Vlaja, dok je za Luku Podruga to doba vjerojatno počelo u vrijeme kada su se iz Splita iseljavali Srbi, odnosno kada se događao slučaj Lora, a kulminirao u danima kad je miting za Norca napunio Rivu, odnosno kad je Thompson napunio Poljud (bez obzira što se vjerojatno nikad neće saznati koliko je na Rivi i Poljudu bilo stanovnika Splita, a koliko stanovnika drugih gradova, naselja i država): takvo zlatno doba Splita podrazumijeva da nitko u gradu ne gleda srpske filmove i da nitko ne piše zašto su ljudi jaukali u Lori.

Početak nije obećavao previše; voditelji su nešto prenapadno jaukali, otprilike u svakoj rečenici smo tri puta čuli joj što je brzo postalo naporno toliko da smo se hvatali za daljinski od TV-a.

Ćim smo se krenuli braniti i pobjedjivati odma su jaukali, glumili civile itd...

Metež je trajao, ranjeni putnici zvali u pomoć i jaukali za svojim gubicima, a poplašene životinje ludo trzale na svojim povezama i bacale se nogama.

Mnogi nisu bili još izdahnuli, nego su strašno jaukali u jami, nakon čega su partizani od vremena do vremena bacali bombe u jamu.

Da lijenost može boljeti, oni bi jaukali od boli bez prestanka.

Prijatelji su okrvavljenih glava histerično zapomagali, jaukali, jer su prilikom sudara jedno drugo udarili čelom i sudarili se nosevima.

HDZ Jarnjak i HDZ Šeks su uzaludno jaukali, HDZ je uzaludno jaukao,

vi šta pišete protiv Eu, sačekajte da se dosljedni probudi pa će bit lancuna u slavu Europe za godinu-dvije, svi će govoriti da su bili protiv ulaska kao što danas sredovječni Torcidaši govore, da eto, baš oni nisu jaukali kad je " crko Maršal "

Neka se predsjednik ode u Crnu Goru malo ispričavat šta su naši izbjegavali granate po Dubrovniku, ili neka se ispriča šta su ljudi jaukali dok su ih ovi mučili.

Samo znaj da su veći umni kapaciteti od tebe na smrtnoj postelji cviljeli i jaukali osjećajući, konačno ali prekasno, probuđenom dušom što im se sprema i da je njihov intelekt tek krhka ovojnica koja puca pred izazovima vječnosti.

Znam ja za slučajeve ljudi koji su pošli na FER i jaukali kako moraju učiti UNIX a u Byte-u negdje u to vrijeme izašao tekst: " UNIX je mrtav? " i svi su oni upirali prstom u časopis i jaukali, jaukali i jaukali.

Ozlijeđeni ljudi ležali su na podu i jaukali od boli.

Svi su vikali, jaukali i škrgutali zubima.

Tako su strašno jaukali - nije se moglo izdržati.

... depilacije spremite se za jaukanje, poskakivanje i psovanje (nedavno sam gledala istraživanje gdje su tri znanstvenika držala ruku u kanti punoj leda, najprije su jaukali " b ana na, b ana na, b ana na "...

Čim bi netko pokušao proći između njih oni bi vrištali ' od boli ' ili pak jaukali.

Mnogi nisu još izdahnuli nego su strašno jaukali u jami, na što su partizani od vremena do vremena bacali u jamu engleske bombe.

Kada je anđeo podigao i spustio svoju ruku, vrata su se otvorila i Danijel je odmah mogao čuti strašne zvukove ljudi koji su vrištali i jaukali i sve je bilo obuhvaćeno potpunom tamom.