U ovih 10 dana ne javljanja, uspjela sam se unatoč dvomjesečnoj apstinenciji i svom uzornom ponašanju, dva puta napiti i tri puta napraviti totalnu budalu od sebe.. nije to lako.. ni sebi priznati ni sa sobom kao takvom se suočiti.. kajala se.. gorko... sutra.. kad je sve kasno, naravno... kako to uvijek biva.... uspjela se opet pokupiti i skockati.. biti uzorna djevojka, kći, zaposlenica, građanka i državljanka, brineta i sl... (prigodno mi pada napamet stih od tbfa.. pristojan momak, al ' lud u mozak)... odlučih i raskrstih sama sa sobom nekoliko bitnih i jednu nebitnu stvar... javih se na 10 natječaja za novi posao.. zvali me već na neke intervjue... pa ću da idem.. i briljiram.. kao. ispričah se gomili ljudi i izvrijeđah drugu gomilu ljudi... (u direktnoj vezi s onim dvostrukim pijanstvom i trostrukim budaliziranjem)... ozbiljno razmišljam o preseljenju na Velebit... rekoh: ozbiljno... možda tamo shvatim koji je meni vrag... da se ne izrazim drugačije... da, da... i to je jedna od odluka... no more dick, cunt, fuck.... ne zelim se preforsirati... i zaletit ce se tu i tamo.. možda i uletit.. ali idemo dalje... e da... da se vrnem na ono koji je meni... jer odlutah.. to mi se u zadnje vrijeme i trijeznoj događa.. (pa mislim, na sta ovaj post liči?).... imam neki blagi osjećaj da ta moja samospoznaja i nije bas do lokacije i geografije.. ali nikad bježanje od stvarnosti nikome nije naštetilo... kažu i lažu.. kažem i lažem.