Današnji premijer Erdogan postaje gradonačelnik Istanbula 94. godine i na krilima obećanog blagostanja izdašno koristi špekulativni potencijal uspostavljenih prostornih odnosa u gradu i implementira već ustanovljene modele razvoja putem javno-privatnih partnerstava, snažnije i agresivnije nego bilo koja vlast dotad, de facto zatvarajući put imigrantima i ruralnom stanovništvu da budu dio grada (isto tako smanjujući ovlasti istanbulskog ruralnog zaleđa u korist snažno centralizirane gradske vlasti, da bi kasnije sa svojim AKP, koju je osnovao 2001., upravo pokupio glasove ruralne Turske), kao i nezapamćenim čišćenjima grada od nepoželjnih klasa Istanbula pod krinkom sigurnosti od zemljotresa, kriminala, kojeg u gradu ove veličine ima jako malo, ili pak sistemom uljepšavanja, tj. revitalizacije fasada (oni koji žive u kućama određenim za revitalizaciju, moraju platiti obnovu u visini polovine cijene koju ne mogu priuštiti mehanizam poznat i u našim gradovima).