20.10.2010. U srijedu, 20.10.2010. godine pozornicom Društvenog doma u našem mjestu lutao je Ježurka Ježić sa svojim susjedima iz šume.

Ježurka je glavni lik priče za djecu " Ježeva kućica " autora Branka Čopića koju je dramatiziralo Dječje kazalište " Smješko ".

a po noći se tuda mota i jedan simpatični Ježurka Ježić koji se prikazao samo jednom, kad sam, sa susjedom iz solitera, prije mjesec dana bio u Biogradu da pripremim dvorište i kuću za dolazak mojih ' ptića, - unuka.

Gotovo 20 godina u Hrvatskoj su bili prognani Ježurka Ježić i njegov autor Branko Čopić.

Pogodili ste, idemo gledati predstavu Ježurka ježić: D Continue reading Družina Magma ide u ZKL 19.12.

Čini se da je Ježurka u Gizmovoj zdjeli bio s dopuštenjem: " Samo ti pojedi te mahune i mrkvicu, ja to ionako ne volim. "

Ježurka Ježić i šumska družina Lisica Mica, Poštar Zec, Divlja svinja, Medo, Pas, Ovca, Zmija, Svraka, Žaba svoju će posljednju izvedbu popularnog pjesničkog ostvarenja Branka Ćopića imati ove Popularne subote u 18 sati.

Ježurka i Dan iz snova napunili novu dvoranu Nedjeljna matineja 5. veljače napunila je dvoranu TNT CeKaTe.

E, to je kažu, čudo neviđeno: Max Royal, to je valjda hotel za James Bonda, pečene ševe krase mu svod, rekao bi Ježurka Ježić (malo dječje lektire u pomoć).

Prvo saznanje koje stiže do mojih ušiju je " incident " s tom istom jutarnjom kavicom između Pjedre i Ježurka, ali kako ja naš " šporki veš " ne mogu i ne želim ovako javno obznaniti, ostavit ću vas u blaženom neznanju.

Čudi me Tvoj stav da su " sociološki koncepti teško primjenjivi na basne ili bajke " (primjeri Pepeljuge i Alise koje navodiš kontrafaktički dokazuju da je upravo to moguće i da se itekako primjenjuje), e da bi nakon toga kao svoj argument da Ježurka ne može biti okarakteriziran kao nacionalist rekao da je to zato što Tito (kojeg, po Tebi, personificira Ježurka) nije bio nacionalist.

Da bih testirala ponuđeno, pitala sam se što bi, uz prihvaćanje ponuđenih definicija bio Ježurka Ježić, nacionalist ili domoljub?

No čak i kada bi to bilo moguće, Ježurka ježić ne može biti nacionalist iz nekoliko razloga.

Ulogu Ježurka Ježića tumači Mladen Vujčić.

U posjet nam je došao Ježurka Ježić, prvi put otkako smo zajedno ovog ljeta u Biogradu.

Najnoviji pak politički sporazum između HDZ-a i SDSS-a o tome da bi trebalo u nacionalni školski program vratiti sadržaje koji su važni za Srbe podigao je u javnosti puno prašine, kao što ju je svojedobno podigao i Ježurka Ježić.

Sada kad je zbog srbizama Stjepan Babić opet izbacio " Ježevu kućicu " iz lektire za prvi razred, dajte da vas podsjetim o čemu je riječ: Ježurka Ježić je slavni i ugledni lovac koga zbog reputacije kuma Lija zove na večeru.

Liju čudi zašto se Ježurka žuri svojoj bijednoj kući i poziva za svjedoke Vuka, Medvjeda i Divlju Svinju - neka se svi narugaju budali Ježu.

No Ježurka kaže da je njemu dom svetinja, makar i skroman, na što mu Lija odaje počast, a Vuk, Medvjed i Divlja Svinja neslavno završe.

Jedini " živi " iz nesporazuma na kraju izlaze Lija The Shit Stirrer i Ježurka, s tom razlikom da se Liju u zadnjem poglavlju upće ni ne spominje.

Ako je nekritičnost prema sebi odlika nacionalizma, kako Ti predlažeš, onda je dobri stari Ježurka nacionalist.

Današnja djeca za nju su čula ili je čitala možda tek zbog privatne inicijative svojih roditelja, jer Ježurka je izbačen iz hrvatskog obrazovnog sustava, bez obzira na to što je riječ o vjerojatno najiskrenijem tekstu koji veliča dom i slobodu.

Shvatio je to Ježurka Ježić, popularni lik iz svevremenog teksta Branka Ćopića Ježeva kućica.

Sretni princ, Snježna kraljica, Crvenkapica, Maca papučarica, Ježurka ježić samo su neke od bajki koje su pokušali odglumiti Petra Blašković, Franjo Tončinića i Nenad Pavlovića u izvrsnoj predstavi Glumci u zamci, no dok im nisu pomogli mališani iz publike nisu uspjeli.

Trajalo je tri-četiri minute, a onda se Ježurka polako odmotao, stao na nožice i lagano se odšetao pod onu hrpu granja.

Najmlađi su uživali u lutkarskoj predstavi Ježurka Ježić i jutarnjem dječjem programu udruge Vilibald, ljubitelji dokumentaraca pogledali su filmove Voda i Kruh naš svagdašnji, koji su se prikazivali u restoranu Maksimir, gdje su izlagači i organizatori uživali u ručku.

ah, toliko mi se toga nadogađalo da zapravo blaženo čekam hladnu frontu ispod koje ću se, kao ispod popluna, sakriti, kenjuckati po malo i čekati proljeće. zadnji sam topli dan vikenda posvetila obilasku Maksimira, za koji ne znam kaj se čeka da ne postane lepi parking kak Bog i gradski oci zapovedaju. prošetah starom zelenjavom i sjedoh na klupu ispred ulaza u zvjerinjak. nedjelja je izmamila sve kaj imaju nekaj u kolicima i u trbuhima, jer takvu kolonu trudnica i malih beba ne vidjeh još od davnih vremena kad je životna opcija bila puno jednostavnija i svodila se na dnevnu: raditi i jesti i noćnu: ševiti i spavati. u ta vremena lijepa naša nije jaukala nad natalitetom, a nismo bogme ni toliko jaukali općenito kao danas. ono kaj me ošinulo na tom prastarom ulazu u zoo, ofarbanom valjda tridesetipetim slojem zelene uljane, jesu bila dva zaštitara s pištoljima oko škembih koji su se onak lepo isticali, tako da su dječica koja svladaše dar govora komentirala i prstićima starcima pokazivala iste. sad, pitanje je zakaj su se ta dva dečeca naslonjena na ogradu tak vidno oboružala, jel ' su se lavlje gitre spizdile od korozije ili su bili u nekoj sačekuši, uglavnom prizor nimalo lijep. istovremeno, isti se uklapao s apokaliptičnom prašinom koju su podizali planinski bicikli i njihovi vozači sveudilj parka. mislim nemam ja ništ protiv biciklih, eno ih tri mi doma sparkirana, al poslije sve te jurnjave imala sam osjećaj da sam hodajuća reklama za našicecement. na vidikovcu pak, gdje odlučih popiti kavu u miru, izložba pasa svih boja i veličina. i sad, naravno, nemam ja ništ protiv pesekov, doma mi tri čuvaju hižu, al popiti u miru kavu predstavljalo je iluziju kao što je iluzija da će nam poslije ikojih faking izbora biti bolje. jer, vučjak je režao na pudlicu, pudlica je režala na labradora, labrador je kezil zube na ovčara, ovčar je izgledal kaj da bi na mestu oderal irskog setera i od njega napravil ice il kak se već zovu te čizme u kojima i anoreksičarke izgledaju ko polarne medvedice. tjedan provodim čekajući jesen i promatrajući kako lokalne časne dižu bijele dvore, a još lokalniji novi župnik kresa posljedne zelene grane u kvartu. nema više zelenog, jebeš zeleno, sad je valjda na redu crveno kak veli teta koja se u posljednje vrijeme deklarira da je miš i da je mokra kao miš. a zapravo sam u tom čekanju htjela s nekoliko riječi, jer ionako su luzeri preplavili i novine i telku, popratiti i dinamo i repku i sve ove s loptom. ja se fakat ne sjećam kad smo se mi veselili gledajući te loptače. dok bilić nastupa na telki ko neki grčki mudrac koji samo kaj ne veli... sve teče... sve se... a ništ se ne mijenja. samo nogomet i nogomet, ostali sportovi ne postoje bemvamviziju. otvoriš novine i prestraši te jurčić, otvoriš telku i bilić obećava da drži galaksiju pod kontrolom i da smaka svijeta sutra ne bu. na nacionalnoj razini slavimo kelavu koji BRANI, a nismo u stanju zabiti gol. nu nu, sad kad je medijsko carstvo, poput prošvikanog betmena zakrilil blagoglagoljivko bogobojazni koji kakti voli plavo a djeluje kaj da je furt na bilom, sad bumo s još više žara i mara hvalili svaki poraz. jer svaki poraz je uvod u možebitnu pobjedu i taj uvod gledamo pokorno na svim medijima začinjen reklamama drugog velikana jada nam više ne naše u obliku carskog mesa na akciji i žabljezelenih pofutranih šlapa za najmlađe za cijenu pet litara " izvorske " vode istog velikana. jesen može početi, pametni ježurka je već ionako odavno emigriral.

Povazdan kućom bez krova, (s) puta, povratnik Ježić Ježurka luta.

Ježurka Ježić svratio je Gizmu počistiti zdjelicu

Ježurka Ježić svakodnevno luta šumom, te je vrlo poštovana među šumskim šivotinjama.